Pećina Vjetrenica je hercegovački dragulj sa više od 200 životinjskih vrsta
Smještena je na području južno-dinarskog krša, s ulazom na samom rubu Popovog polja, 300 metara istočno od centra sela Zavale na 260 metara nadmorske visine. Prvi put spominje se polovicom 1. stoljeća, a sistemska naučna istraživanja počinju tek od kraja 19 stoljeća. Pećina Vjetrenica prvi put je otvorena 1964. godine, u nju je bilo moguće ući do 1991., a dejstvom ratnih dešavanja, bila je zatvorena više od 18 godina.
Nikša Vuletić, vodič pećine u razgovoru za Klix.ba kaže da je do sada otkriveno ukupno oko 6.700 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su specifična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima.
"Pećina je posebno privlačna pojava zbog snažnog vjetra na ulazu kao i osjetnog strujanja zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davnih urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja BiH. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. proglašena je geomorfološkim rezervatom prirode", kazao je Vuletić.
Vjetrenica je turističko obilježje Hercegovine već šest godina
Nakon potpune porušenosti pećine, ponovo je otvorena od 2009. godine, kada je bilo oko 500 posjeta, dok je prošle godine zabilježeno više od 12 hiljada. Prošle godine pećina je bila u potpunosti poplavljena, zbog vraćanja velike količine vode s Jadranskog mora.
"Njena specifičnost leži u temperaturi i vjetrovima koji se smjenjuju unutra. Unutra je uvijek 11 stepeni (ljeti i zimi), te zbog razlike u temperaturi i pritiska pušu jaki vjetrovi. Nedavno je osnovano i Javno preduzeće 'Vjetrenica-Popovo Polje' koje je pod nadzorom Općine Ravno. Nedavno je počela i gradnja hotela i ugostiteljskih objekata. Područje je specifično i zbog prolaska pruge, koju je izgradila Austro-Ugarska 1903. godine, a išla je do Beča. Da nije bilo prošlogodišnje poplave, broj posjeta bi sigurno porastao na 15 hiljada, što je za nas velika cifra. Najviše imamo individualnih posjeta iz Mostara (udaljenost 50 km) i Dubrovnika (80 km). Posjećuju nas ljudi iz cijele BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Prilaz je moguć iz pravca Dubrovnika, Mostara, Trebinja i iz Čapljine preko Hutova i Svitave, stoga je i povezanost njena prednost", naglašava Nikša Vuletić.
Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno više od 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih više od 90 troglobionata (životinja potpuno prilagođenih na život u podzemlju), što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti. Trideset i sedam njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu. U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, te 15 stenoendema.
Impresivne dimenzije i bogatstvo stalaktita i stalagmita
Dužina Vjetrenice od oko 40 metara i širina od 10-15 metara pokazuju odmah na početku glavne morfološke karakteristike kanala Vjetrenice: tlo pokriveno drobinskim materijalom, relativno malo sigastih ukrasa, razvoj dvorana duž slojnih ploha, impresivne dimenzije.
Slična je, po morfologiji, i slijedeća dvorana u kojoj su istraživači prepoznali različite zvukove pa otuda i dali imena ovom dijelu pećine "Žrvanj", "Mlin" i "Bubanj". U nastavku iza stubova dolazi se do prva dva manja jezera koja su aktivna samo poslije velikih kiša i koja uglavnom presuše. Ovdje se turistička staza, izgrađena prije Drugog svjetskog rata račva, od čega jedan krak ide prema Donjoj Vjetrenici u koju se spušta preko desetak metara visokih kamenih stepenica. Završetak stepenica je i kraj vještačke staze u ovom dijelu i do prvog jezera u Donjoj Vjetrenici silazi se preko kamenih blokova.
Uz nekoliko lijepih saljeva ovdje se može vidjeti i sva raskoš vodene erozije. U nastavku drugog jezera cijelom dužinom kanala prostiru se sigaste kade. Ljeti su suhe, a u kišnim mjesecima voda se prelijeva iz jedne u drugu. ovaj dio se naziva "pjati" kao jedan od prvih naziva kod nas za neki pećinski ukras nastao taloženjem. Stalaktiti se ovdje nazivaju "čejreci“ zbog sličnosti sa obješenim komadima suhog mesa. Na mjestu gdje se završavaju sigaste kade glavni kanal skreće pod uglom od 90 stepeni u pravcu jugozapada, dok se u njihovom produžetku nalazi jedna od najljepših dvorana Vjetrenice - Zlatna dvorana.
Glavni kanal se nakon spomenutog skretanja pruža pravolinijski u dužini od oko 180 metara. Tlo je pokriveno kamenjem, a od ukrasa vrijedno je spomenuti nizove stakaltita na stropu. Pri kraju ovog kanala nalazi se još jedno manje jezero. Na mjestu gdje kanal skreće pod pravim uglom prema jugoistoku nalazi se jedna od najljepših nakupina stalagmita, prepoznata već od prvih istraživača kao "Tursko groblje".
"Na kraju pećine se nalazi prelijepa grupa stalagmita koji leže na klini, a kojoj je prije stotinjak godina hadžibeg Rizvanbegović, kad je posjetio Vjetrenicu s vojskom, dao ime 'Tursko groblje', jer ga je izgledom posjetilo na mezarje. Inače, ovo se smatra prvom posjetom Vjetrenici“, rekao je vodić.
U nastavku staza vodi da tzv. "Hajdučkog stola", skupine kamenih blokova koji su postavljeni kao sto i stolice i imaju turističku namjenu – kao završetak turističkog dijela staze. Od "Hajdučkog stola“ izgrađena je staza koja vodi glavnim kanalom sve do Velikog jezera, najveće površine pod vodom u Vjetrenici. Turistička staza vodi na dva mjesta na obali jezera na kojima su izgrađena mala pristaništa. Još uvijek se u glavnom kanalu mogu vidjeti ostaci starih čamaca koji su istraživačima služili za prelazak ovog jezera.
Otvaranje prvog biospelološkog muzeja u BiH
Naš sagovornik naglašava da je za desetak dana planirano otvaranje prvog biospelološkog muzeja u BiH, a unutra će biti dosta izložaka iz pećine i iz period Austro-Ugarske.
"Radimo na tome da napravimo repliku kostura pantere pardus, koja je pronađena 1968. godine u Vjetrenici i 1971. je prebačen u Zemaljski muzej. Starost je bila procijenjena na 37.000 godina, a sada će biti vraćena ovdje, kao i još nekoliko sličnih replika skeleta", dodaje Vuletić.
Dodaje da je u obnovi pećine najviše učestvovalo Federalno i kantonalno ministarstvo okoliša i turizma i Fond za okoliš. Ulaz se naplaćuje od pet do deset KM i zavisi da li se radi o grupnim ili individualnim posjetama. Ljudi dolaze iz Australije i Novog Zelanda, pa do Skandinavije, Kanade, Južne Amerike, ali je ipak najviše Evropljana.
"Ako budemo imali sredstava, u narednom periodu planiramo produžiti turističku rutu, koja je sada 600 metara. Pećina je od 2004. godina na listi UNESCO-a, tako da nemamo mnogo nekog prostora za rad, kako ne bismo narušavali mir životinja. Godine 1953. je bila među prvim spomenicima prirode u Jugoslaviji", zaključio je vodić Vjetrenice, Nikša Vuletić.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
