Ozakonjenje eutanazije u BiH veliko etičko pitanje i tabu tema za ljekare
Doktor Drljević nam je potvrdio da je i u Bosni i Hercegovini bilo istih zahtjeva te je podsjetio da to zakonski nije dozvoljeno osim u jednom izuzetku.
"Eutanazija se može odobriti u slučaju moždane smrti uz saglasnost njegove porodice. Tada se ide na eksplantaciju organa. Jeste bilo zahtjeva za eutanaziju", kazao je.
Govoreći o ovoj temi ukazao je na slučaj jedne osobe u Hrvatskoj.
"Pojam anticipirane naredbe je vrlo interesantan pravni detalj. Radi se o konkretnom slučaju koji se desio u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Mi smo na seminaru o medicinskom pravu u Vodicama prije dvije godine dosta o tome razgovarali. Radilo se o pacijentu koji je dao izjavu koju je ovjerio kod notara. Zaoštrila se čitava hrvatska javnost i radilo se o pasivnoj eutanaziji. Bio je težak pacijent, neizlječiv, ali koji je znao i koji je bio potpun svjestan. Bio je potpuno kritičan u odlučivanju da će sigurno završiti na respiratoru na kojem će sigurno okončati zbog progresivne prirode svoje bolesti. Izjavu je ovjerio kod notara, uz svjedoke, da ga ljekari isključe s respiratora kada dođe do toga. Nakon njegove uslišene želje i smrti rodbina je tužila ljekara i bolnicu za ubistvo. Slučaj je dobio sudski epilog, jer medicinska etika nalaže borbu za svakog pacijenta, bez obzira na njegovo stanje i ako postoji stanje svijesti. Kod ovog čovjeka je postojalo stanje svijesti", prisjetio se Drljević.
Prema njegovim riječima, anticipirana naredba s pravne strane predstavlja volju pacijenta, ali se protivi etici ljekara.
"Šta da uradiš u takvoj situaciji? Šta god da uradiš, ti si kriv?", dodao je.
"Nikada ne bih pristao"
Odgovorio je i na pitanje da li je među njegovim kolegama bilo zahtjeva da se eutanazija ozakoni i da li misli da to treba uraditi.
"Ne znam da je postojala takva inicijativa i ja na takvu inicijativu nikada ne bih pristao. Pacijent se mora tretirati do posljednjeg momenta. Smisao medicine je borba za pacijenta bez obzira na njegovo stanje", poručio je Drljević.
Zatim je opet podsjetio na anticipiranu naredbu pacijenta, koju je nazvao osnovnim ljudskim pravom koje se protivi ljekarskoj etici.
Kako je kazao, eutanazija je tabu tema i među ljekarima.
"Ja ne bih nikad pristao na to, ali sve je lako dok se čovjek ne nađe u takvoj situaciji. To se neće nikada riješiti, jer je tu etika vrlo kruta. Moraš se boriti, džaba je", rekao je.
Značaj hospisa za teško oboljele
Podsjetio je i na značaj palijativne medicine za teško oboljele. Ukazao je i na značaj hospisa za koje je naveo da se zalagao, ali da ga po tom pitanju, kako je izjavio, niko nikada nije slušao.
"Hospis je zdravstvena ustanova koja je namijenjena pacijentima nakon što se donese konzilijarna odluka da aktivan medicinski tretman ne postoji. Tada se pacijent izmješta u hospis u kojem su vrlo humani uslovi. Ja sam obišao jedan hospis u Torinu. Imao je sedam kreveta, svaki u posebnoj sobi. Radnici nisu obučeni u bijelo, nego su normalno obučeni da se izbjegne surovi bijeli ambijent. Okolo su akvariji, pogled je na Alpe. U svakoj sobi se nalazi fotelja za spavanje namijenjena za članove porodice koji žele provesti posljednje trenutke s pacijentom. Imate i kuhinju da napravite nešto pacijentu. Pretpostavka je da tu pacijent neće živjeti više od tri mjeseca. Tu postoji palijativna njega. Ja sam to predlagao ovdje, ali oni to neće", obrazložio je dodajući da su pacijenti živjeli u prosjeku 17 dana.
U RS-u razmatraju opravdanost inicijative za ozakonjenje
Predsjednik Komore doktora medicine RS-a Saša Vujinović je za Klix.ba podsjetio da je u ovom entitetu pokrenuto pitanje opravdanosti i ozakonjenja eutanazije.
"Organi razmatraju opravdanost pokrenute inicijative i nakon provedene redovne procedure zauzet će se konačan stav", istakao je.
Na pitanje da li je u RS-u bilo zahtjeva za eutanaziju Vujinović je rekao da ne može odgovoriti.
Mišljenje vjerskih zajednica
Na stav javnosti u Bosni i Hercegovini o eutanaziji znatan utjecaj imaju vjerske zajednice. One se nedvosmisleno protive eutanaziji, ali u Islamskoj zajednici prave izuzetak.
"I kremiranje i eutanazija su nespojivi s islamskim učenjem i svjetonazorom te su prema tome zabranjeni. Kremiranje je hinduistička tradicija, a islam zabranjuje svojim sljedbenicima da se povode za vjerskim običajima drugih. Aktivna eutanazija je vrsta ubistva, što je šerijatski zabranjeno, ali je dozvoljeno obustaviti liječenje osobe za koju ljekari ocijene da više nema nade u ozdravljenje, uključujući i skidanje s aparata za vještačko disanje i vještačko održavanje krvotoka. Obustava liječenja, tzv. pasivna eutanazija, u spomenutom slučaju se ne tretira kao ubistvo", naglasili su iz Islamske zajednice.
Iz Biskupske konferencije u Bosni i Hercegovini su, između ostalog, naveli da eutanazija nije pomoć pri umiranju, već namjerno ubistvo. Eutanaziji se protivi i Pravoslavna crkva.
