Mladen Ivanić: Ovi koji pričaju o ratu i mirnom razlazu dobrano se igraju s vatrom
S Ivanićem smo razgovarali o pojavi non papera i poleđini takvih procesa, sve većim tenzijama u BiH i priči o ratu, mogućnostima promjene uređenja BiH, ali i o tome šta opozicija u RS-u planira i šta bi voljeli vidjeti i od političkih opcija iz Federacije BiH kada je riječ o budućnosti naše države.
Nedavno se pojavio non paper koji je uzdrmao bh. javnost jer govori o podjeli naše države, ali i transformaciji cijelog Balkana. Šta mislite ko stoji iza ovog dokumenta?
Non paper kao non paper je koncept u kojem možete napisati šta god hoćete i to postaje stvar neke vrste razgovora i to je sasvim uobičajeno. Iskreno, tih ideja o daljnjoj fragmentaciji prostora Zapadnog Balkana je bilo i ranije. Ja sam imao priliku čuti desetak ljudi u formalnim i neformalnim razgovorima i u periodu kada sam bio ministar, prije 15 godina. I tada je razgovarano o tim mogućnostima.
Zašto se to pojavilo sada?
Mislim da je to više pitanje koncepta vladavine u cijeloj Evropi. Evidentno je da u nekim dijelovima Evrope dolaze drugačiji lideri, od Mađarske, Slovenije, Poljske, Češke... To su lideri koji su spremni zarad ostanka na vlasti na neke radikalnije prijedloge. BiH je dovoljno daleko od svih da svako može tu testirati.
Ne mislim da iza ovoga stoji iko ozbiljan. I mislim to je ideja koja je bila prisutna i koja je prisutna, da budemo realni, u nekim krugovima. Za mene to nije ništa novo i mislim da se daje prevelik značaj tom non paperu. Ne vidim nijednu zemlju koja bi zvanično rekla da stoji iza toga, pa ni ove nabrojane.
Postoje i mišljenja da iza non papera stoje i neki domaći političari kojima ova situacija odgovara, kao dimna bomba, u jeku raznih afera, povećane korupcije, enormnog zaduživanja i sve lošije ekonomske situacije. Šta mislite o tome?
Naravno da odgovara, a to se vidi prema onome što se dešava posljednjih dana. Dva ključna aktera su Bakir Izetbegović (SDA) i Milorad Dodik (SNSD). Bakir Izetbegović s pričom da će on voditi narod, da genocidašima neće dati parčanje BiH, da će biti prvi u ratu koji će to sprečavati, a s druge strane Milorad Dodik s pričom o mirnom razlazu.
Sve više se govori o ratu. Jeste li vi zabrinuti da može doći do oružanog sukoba, možda nekog manjeg incidenta koji može prerasti u veći sukob?
Moram istaći da ne mogu reći da nisam zabrinut. U uslovima kada jedni govore o genocidašima, o tome da će biti prvi koji će voditi narod protiv drugih, a drugi pričaju o mirnom razlazu, iako znaju da od toga nema ništa, mogu se pojaviti pojedinačne budale, pa čak i organizovane budale, koje mogu napraviti incidente koji se onda mogu oteti kontroli.
Svi koji ovo rade dobrano se igraju vatrom. Ovo što rade u posljednje vrijeme, neodoljivo liči na početak '90-ih godina.
Ipak, ohrabruje me činjenica da je najveći dio naroda oguglao na ove priče i da takve priče više nemaju takve reperkusije kakve su nekada imale. Smatram da je tako. Ohrabruje me ponašanje običnog naroda i to mi govori da imam razloga biti optimista jer mi posljednjih desetak godina nismo imali ozbiljniji međunacionalni incident.
Nedavno smo imali i pismo američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena upućeno Predsjedništvu BiH. Zanimljivo je da su lideri u BiH tumačili pismo na različite načine. Koja je prema vašem mišljenju suština tog pisma?
Mislim da je iz pisma jasno da spektakularnih promjena stanja u BiH nema, jer ga prosto nije moguće ni imati. Neka spektakularna promjena uređenja bi bila moguća na dva načina.
Prvi je dogovor unutar BiH. Mislim da je potpuno nerealno da tri aktuelna lidera, glavne partije iz tri naroda, danas postignu dogovor o tome kako će izgledati BiH,. Ako se to otvori, Sarajevo će tražiti BiH bez entiteta, RS će tražiti nezavisnost, a Hrvati vjerovatno treći entitet ili nešto slično. Dakle, dogovor je nemoguć.
Drugi način je velika međunarodna konferencija. Mislim da je Dejtonski sporazum jedan od posljednjih dogovora gdje su EU, SAD i Rusija bili zajedno. Očekivati danas, uz Kinu koja pokazuje interes prema Balkanu, da se postigne dogovor uz saglasnost i Rusije i EU i SAD-a i Kine, a da to podrže Turska, Srbija i Hrvatska - je još nerealnije nego prvi scenarij.
Mislim da je američka administracija toga svjesna i da je jasno dala do znanja da dogovor koji je tu ima da se poštuje, ali da traže veću efikasnost. Očito je da postoje drugi prioriteti, a to je ekonomski razvoj i borba protiv korupcije. To su glavne stvari kojima se treba baviti, a ne ove teme za koje svi znamo da služe samo za promociju tzv. nacionalnih lidera.
Novo zaduženje Republike Srpske na Londonskoj berzi, u visini od 300 miliona eura, vlast tog entiteta predstavlja kao veliki uspjeh. Šta stoji iza toga?
Prvo treba vidjeti troškove tog izlaska na berzu, troškove konsulanata koji su radili da se uopće izađe na Londonsku berzu. Mislim da se njihov trošak kreće između 15 i 20 miliona eura samo za usluge savjetovanja, ali to se ne vidi. Ne vjerujem da je jeftinije. Pitanje je i zašto kamata od 5 posto nije ponuđena lokalnim ulagačima koji bi bili spremni to kupiti.
Mislim da imaju dva cilja. Prvi kao da se nešto promoviše izlaskom na Londonsku berzu, što je potpuno netačno, jer ne znamo ko je kupio te obveznice, a drugo je visoka kamata, odnosno da neki od domaćih ulagača dobiju preko Londonske berze više nego što bi dobili u RS-u. Dok to ne bude potpuno objavljeno, a ne vjerujem da će ikada, nećemo znati stvarnu pozadinu.
Danas je veliki sastanak opozicionara iz RS-a na Jahorini, a tema su Opći izbori koji se održavaju naredne godine. Ima li opozicija snage da preuzme vlast naredne godine?
Sve će zavisiti od platforme koja se usaglasi. Zaista mislim da se to mora jasno definisati za kakvo društvo se borimo. Prema mom mišljenju su prioriteti da su institucije važnije od bilo kojeg pojedinca, borba protiv korupcije kao ključnog zla u ovoj zemlji na svim nivoima i otvaranje BiH prema svijetu i ekonomski razvoj.
Uvjeren sam da opozicija može uspjeti na narednim izborima. Ja sam prije šest godina u dosta težim uslovima pobijedio Dodikovog kandidata. Sada je za opoziciju puno lakše nego tada. Pobjeda Draška Stanivukovića u Banjoj Luci i Ljubiše Petrovića u Bijeljini pokazuje da se to može uraditi. Mislim da talas koji je krenuo već prije 2014. godine, pa se nastavio sada na lokalnim izborima može doživjeti svoj vrhunac 2022. i da vladajući u RS-u mogu izgubiti.
Može li opozicija to uspjeti na nekoj normalnoj političkoj platformi, zasnovanoj na razvoju ekonomije i društva, u ovakvoj atmosferi tenzija i straha kod građana koju proizvode vladajuće stranke, ili će ipak u svoj program "ubaciti" i malo "nacionalističkog naboja"?
Opozicija ima jasan stav što se tiče pozicije RS-a. Ona je garantovana Ustavom i mi nemamo namjeru tim trgovati ništa. Svjesni smo činjenice da se ništa u nekom razumnom roku u BiH ne može promijeniti. Imamo realnost kakvu imamo. Mi pričamo o velikim promjenama posljednjih 20 godina, a ništa se od toga nije desilo. Sve je manje-više kako je bilo i kada je Dejton dogovoren.
Nama bi u opoziciji u Republici Srpskoj odgovaralo da konačno neko iz Federacije BiH izađe sa stavom i kaže da takve teme više nisu predmet, a da su predmet borba protiv korupcije, jačanje institucija, eliminacija utjecaja pojedinaca, zdravo pravosuđe, otvaranje BiH prema svijetu i privlačenje investicija.
Dok ne dobijemo jasne poruke iz FBiH takve vrste, neće biti jednostavno, ali mi smo se u RS-u opredijelili za takav pravac. Vjerujem da ćemo dobiti podršku naroda za takve teme.
