Ko je arhitekta talibanskih pobjeda i čovjek koji može postati predsjednik Afganistana
Samim tim, državu bi u narednom periodu, kada se definitivno i uspostavi novi sistem vlasti, trebao predvoditi jedan od talibanskih čelnika. Iako se vrhovnim vođom ove organizacije smatra Haibatullah Akhundzada, koji se još naziva i "liderom vjernih", njegovo prisustvo u javnosti izuzetno je rijetko, a mnogi ne znaju ni gdje se Akhundzada trenutno nalazi.
Za razliku od njega, Abdul Ghani Baradar, čovjek iz vrha talibanskog vodstva, koji se mnogo češće pojavljuje u javnosti i koji zapravo učestvuje u svim mirovnim pregovorima, u ovom trenutku kotira kao osoba koja bi vrlo lako mogla postati novi predsjednik države.
Ko je Mullah Abdul Ghani Baradar?
Baradar, jedna od najutjecajnijih osoba u talibanskom sistemu vladavine, rođen je 1968. godine u centralnom dijelu ove države i pripada paštunskoj etničkoj grupi, tačnije plemenu Durani, koje slovi za jedno od najbrojnijih paštunskih plemena.
Kao i većina mladih Afganistanaca, Baradar se tokom osamdesetih godina pridružio mudžahedinskim borcima u ovoj državi, koji su se borili protiv vladavine Sovjetskog Saveza. Interesantno, Baradar se protiv Sovjeta borio u južnom dijelu zemlje, tačnije regiji Kandahar, koja slovi i za rodno mjesto talibanskog pokreta.
Pobunjenička crta, koja je Baradara odlikovala tokom osamdesetih godina, prenijela se i na devedesete godine, kada je Baradar u suštini učestvovao u osnivanju talibanskog pokreta. Između ostalog, Baradar je od samog početka uživao povjerenje mudžahedina, kasnije i simpatizera talibanskog pokreta s obzirom na to da je bio prvi saradnik Mullaha Mohammeda Omara - čovjeka koji je osnovao talibanski pokret u Afganistanu i postao njegov glavni ideolog.
S obzirom na njegove bliske veze s Omarom, Baradar je nakon uspostavljanja Islamskog Emirata Afganistan nekoliko puta upravljao i regijama kao što su Nimruz i Herat. Također, prema brojnim dokumentima zapadnih sigurnosnih službi, Baradar se navodi kao jedan od komandanata talibanskih formacija, ali i čovjek koji je jedan period obavljao i funkciju zamjenika ministra odbrane Afganistana.
Početak američke intervencije
Nakon početka američke intervencije u Afganistanu, koja je uslijedila nakon terorističkih napada pripadnika Al Kaide na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, pripadnici talibanskog pokreta su natjerani na bijeg. Između ostalog, i lideri talibanskog pokreta uskoro su morali napustiti državu pa je tako i sam Baradar pobjegao u planinske dijelove Afganistana, a kasnije i izvan države.
Iako više nije bio na vlasti, Baradar nije gubio autoritet među talibanskim borcima. Zapadne diplomate smatrale su ga vođom talibanskog vodstva u egzilu te su ga ocjenjivali kao moćnog vojskovođu i suptilnog političara čiji je stil pregovaranja znatno mirniji za razliku od ostatka agresivnog rukovodstva talibanskog pokreta.
Između ostalog, prema tvrdnjama pojedinih novinara, nakon što je dogovoreno da vlast u Afganistanu preuzme političar Hamid Karzai, upravo se Baradar ističe kao čovjek koji je Karzaiju omogućio miran prijenos vlasti.
Ipak, uprkos prijenosu vlasti na Karzaija, Baradar je u egzilu zajedno s najbližim saradnicima i vojnicima talibanskog pokreta planirao povratak Afganistana pod "talibanski krov". Osim što je slovio za politički autoritet, Baradar se ističe kao osoba koja je organizovala i nekoliko talibanskih napada u Kabulu tokom američke intervencije u ovoj zemlji.
Kontroverzno hapšenje i politički uspon
Tokom velike policijske akcije u Pakistanu Baradar je u ovoj zemlji uhapšen 2010. godine. Međutim, čini se kako iza njegovog hapšenja stoje brojne kontroverze s obzirom na to da je Baradar opisan kao osoba koja je bila u tajnom kontaktu s Amerikancima te se trudio da postigne veću nezavisnost talibana u odnosu na susjedne države.
"Bilo je izvještaja da je Baradar bio u tajnom kontaku s Amerikancima, a to se možda nije svidjelo određenim ljudima u Pakistanu", naveli su novinari 2010. godine.
Za Baradara se i u tom periodu pisalo kako je riječ o umjerenom političaru koji je uveo kodeks ponašanja talibanskim borcima te ih pozvao na ograničavanje samoubilačkih napada kako bi se izbjegao rast nezadovoljstva stanovništva.
"Pokušao je tražiti finansijske izvore za pokret unutar Afganistana. Uspostavio je i neke krugove unutar Irana. Njegove aktivnosti unutar talibanskog pokreta nisu bile u korist Pakistancima", navodi se.
Baradar je u pakistanskom zatvoru proveo osam godina, a 25. oktobra 2018. godine talibani su potvrdili kako je Pakistan pustio talibanskog vođu na slobodu. Upravo u tom periodu, mnogi su isticali kako je Baradar pušten na slobodu nakon pritiska Sjedinjenih Američkih Država, koje su se pripremale na organizaciju mirovnih sporazuma s talibanima.
Upravo od njegovog puštanja na slobodu, Baradar je postao alfa i omega talibanske politike. Imenovan je za šefa političkog ureda te je učestvovao u mirovnim pregovorima između SAD-a i talibana, kao i u nizu razgovora s američkom administracijom, uključujući i bivšeg državnog sekretara Mikea Pompea.
Met with both Taliban and Islamic Republic of Afghanistan’s negotiating teams in Doha. I commend both sides for continuing to negotiate and for the progress they have made. I encourage expedited discussions on a political roadmap and a permanent and comprehensive ceasefire. pic.twitter.com/3UhZoGFZoX
— Secretary Pompeo (@SecPompeo) November 21, 2020
Mirnoća i izuzetna politička mudrost koja je Baradara odlikovala u prethodnim decenijama, čini se kako se zadržala i nakon velikih talibanskih ofanziva. Nakon što su talibani ušli u Kabul Baradar se javnosti i talibanima obratio iz Dohe te je poručio kako pripadnici ovog pokreta u narednom periodu moraju biti mudri te da u ovom trenutku imaju veliku odgovornost za Afganistan.
"Čestitamo cijelom Afganistanu, a posebno stanovnicima Kabula. Bili smo na prekretnici kada smo jasno mogli vidjeti da ovaj dan dolazi. Sve zahvale dugujemo Bogu, ali ne smijemo biti arogantni. Imamo veliku odgovornost služiti naciji i štititi svoj narod", rekao je lider pokreta Ghani Baradar.
Ukoliko zaista postane predsjednik Afganistana, u narednom periodu bit će izuzetno zanimljivo posmatrati i Baradarov odnos s velikim silama poput Rusije i Kine. Prije osvajanja Kabula, krajem jula, kada je ofanziva talibana bila tek u povoju, Baradar je zajedno sa saradnicima posjetio Kinu gdje se sastao s ministrom vanjskih poslova ove zemlje.
Tokom razgovora, Baradar je naveo kako je Kina uvijek bila prijatelj afganistanskog naroda te je izjavio kako je spreman raditi s drugim stranama u Afganistanu na uspostavljanju političkog okvira koji je inkluzivan i koji će štititi ljudska prava i naročito prava žena i djece.
Iako, potpuno opravdano, građani Afganistana, ali i svjetska javnost, sumnjaju u dobre namjere talibana, politika koju provodi Baradar djeluje znatno drugačije nego što je to bio slučaj prije 20 godina, kada su talibanski zvaničnici promovirali agresivne stavove.
Ukoliko Baradar postane prvi čovjek Afganistana i na toj funkciji i dalje zadrži diplomatski nivo koji je do sada pokazao, onda bi svijet bez sumnje mogao gledati jedan drugačiji Afganistan, ali i znatno drugačiji talibanski pokret.
Berlinski DPC poslao opservacije u tužbi Kovačevića pred Evropskim sudom za ljudska prava
Naša stranka postavila uslov da podrže Avdića za gradonačelnika Sarajeva: Ostavka Ademovića
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
