Nepregledna pustinja i spor koji traje 46 godina: Zapadna Sahara kao vječni problem Magreba
Ministar vanjskih poslova Alžira u izjavi za medije izjavio je kako Maroko konstantno vrši neprijateljska dejstva prema Alžiru te je optužio marokanskog kralja Muhameda VI i ostale zvaničnike za rat protiv Alžira, alžirskog naroda i njegovih vođa.
"Alžir odbija da se povinuje takvom ponašanju. Odbacujemo logiku jednostranih politika s posljedicama po narod Magreba. Alžir odbija abnormalnosti čiji je cilj zadržati zemlje regije u konstantnom stanju nesigurnosti i napetosti", rekao je šef alžirske diplomatije.
Osim što Alžir optužuje Maroko za saučesništvo u podmetanju požara koji su zahvatili ovu zemlju tokom jula i augusta, jedan od sporova između dvije zemlje koji se svaki put potencira jeste i pitanje Zapadne Sahare - pustinjskog područja koje već nekoliko decenija predstavlja kamen spoticanja prvenstveno u odnosima Alžira i Maroka, a ranije i Mauritanije.
Gdje se nalazi Zapadna Sahara i zašto je to područje sporno?
Zapadna Sahara predstavlja područje koje se nalazi na sjeverozapadu Afričkog kontinenta. Smještena je između Mauritanije na jugu i Maroka na sjeveru. Iako pretežno dominira pustinja, Zapadna Sahara nudi vrijedne resurse koji svakako da predstavljaju jedan od razloga zbog čega traju sukobi za kontrolu ove naizgled beznačajne teritorije.
Naime, prema statističkim podacima, područje Zapadne Sahare obiluje velikim zalihama fosfata i upravo ovaj dio, uključujući i Maroko koji ima kontrolu nad teritorijom, predstavlja jedno od najvećih svjetskih nalazišta fosfata što je Maroko stavilo u poziciju da ovu rudu izvozi u milionskim iznosima. Vjerovatno jedan od najimpozantnijih rudnika ovakvog tipa predstavlja rudnik Bou Craa.
Transportna traka ovog rudnika duga je 98 kilometara, a svake godine se na ovom području prerađuje 2,6 miliona tona fosfatnih stijena.
Ipak, vratimo se na početak. Ono što se do sada često spominjalo jesu riječi teritorija i kontrola. Područje Zapadne Sahare od 19. stoljeća nalazilo se pod kontrolom Španije koja je ovaj dio smatrala svojom kolonijom i pogodnim tlom za crpljenje resursa i rudnih bogatstava. Međutim, situacija se komplikuje sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se počinju javljati prvi pokreti otpora španskoj vladavini.
Polisario Front i uloga Maroka
Već tokom sedamdesetih godina, na području Zapadne Sahare, ali i Maroka počinju se javljati prvi pokreti za nezavisnost ovog područja od španske vladavine.
Te 1973. godine nastao je Front Polisario - vojna organizacija na čijem se čelu nalazio El-Ouali Mustapha Sayed, a koja se isprofilirala kao vođa Sahravi naroda - skupine koja živi na području Zapadne Sahare.
Pokret je vrlo brzo dobio veliku podršku građana, ali i samih predstavnika Ujedinjenih nacija koji su tokom sedamdesetih godina više puta izjavili kako je Polisario Front najjača politička snaga u državi i jedini legitimni predstavnik Sahravi naroda.
Međutim, iako je Polisario Front zahtijevao nezavisnost od Španije, Maroko i Mauritanija kao dvije susjedne države su također smatrale da polažu pravo na područje Zapadne Sahare. Zvaničnim povlačenjem Španije s ovog područja 1975. godine, kako to obično i biva nakon izlaska velikih sila, nastao je potpuni haos.
Marokanske trupe umarširale su u područje Zapadne Sahare, naročito u njegove zapadne dijelove iako su Ujedinjene nacije smatrale kako Maroko nema pravo na takav način zauzeti teritoriju koja joj prema pravu i ne pripada.
Ovaj potez doprinio je i tome da UN pruži podršku Polisario Frontu koji je uz podršku još nekoliko država formirao Sahravijsku Arapsku Demokratsku Republiku (SADR) čiji je glavni cilj bio vraćanje kontrole nad cjelokupnim područjem Zapadne Sahare.
Nakon uspostavljanja SADR-a, Maroko je anektirao i dijelove Zapadne Sahare na samom jugu koji su bili pod kontrolom Mauritanije. Slijed svih dešavanja, doveo je do toga da Maroko i Polisario Front 1975. godine uđu u otvoreni sukob koji je okončan tek 1991. godine.
Pored brojnih civilnih i vojnih žrtava, Maroko je s područja Zapadne Sahare protjerao veliki broj pripadnika Sahravi naroda koji su pronašli utočište u brojnim izbjegličkim kampovima u Alžiru.
Osim toga, Maroko je na granici sa spornim dijelovima koje pod kontrolom drži Polisario Front podigao čuveni "Marokanski zid" koji je dug 2.700 kilometara.
The #Moroccan military wall (Wall of Shame) in the occupied #WesternSahara of 2700 km long is the greatest and deadliest military barrier in the world today. Yet, few people know about its existence. For more information: https://t.co/E9EotVtaiw pic.twitter.com/ZCUn1aFoIH
— Amb. Sidi Omar (@SidiOmarNY) August 6, 2019
Kakvu ulogu ima Alžir?
Iako u suštini ne polaže pravo na teritorij Zapadne Sahare, Alžir je na drugi način uključen u sukob između Polisarija i Maroka. Naime nakon osnivanja Polisario Fronta i početka rata s Marokom, Alžir je predstavljao utočište kako vojnim zvaničnicima Polisarija tako i brojnim izbjeglicama koje su svoje utočište pronašli u južnom dijelu Alžira.
Osim toga, rukovodstvo Alžira je priznalo Polisario Front kao jedinu legitimnu vojnu formaciju koja djeluje u sklopu Zapadne Sahare. Ovakvo ponašanje Alžira, i priznavanje vlasti SADR-a izazvalo je veliko negodovanje Maroka koji je već tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća prekinuo sve diplomatske odnose s Marokom.
Iako su odnosi između Alžira i Maroka koliko-toliko normalizovani, pitanje Zapadne Sahare do danas je ostalo neriješeno, a Alžir je ostao jedan od rijetkih saveznika Polisario Fronta u njihovoj borbi za nezavisnost.
To je potvrdio i alžirski predsjednik koji je tokom posjete vođi Polisarija Brahimu Ghaliju u bolnici izjavio kako je dužnost Alžira podržavati Ghalija i njegovu borbu za nezavisnost Zapadne Sahare.
Nova eskalacija sukoba i uloga SAD-a
Uprkos činjenici da je primirje između Maroka i Polisario Fronta trajalo od 1991. godine, situacija na terenu znatno se promijenila 2020. godine kada je primirje prekinuto prvim sukobima između dvije skupine u regiji Guerguerat. Na ovom području sukobili su se vojska Maroka i pripadnici Polisario Fronta koji su blokirali magistralni put koji vodi prema Mauritaniji.
Iako je Polisario Front daleko slabiji, mnogi su ocijenili kako je incident prije svega pokrenut taktički kako bi se skrenula pažnja svjetske javnosti na problem koji je i dalje prisutan, a koji nije riješen.
Situaciju i odnos između Polisario Fronta, Maroka i Alžira dodatno je zakomplikovala odluka Sjedinjenih Američkih Država i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa o tzv. normalizaciji odnosa arapskih zemalja s Izraelom.
Između ostalog, Trump je bio posrednik u sporazumu između Maroka i Izraela iz kojeg je afrička zemlja nastojala izvući maksimalnu korist za sebe.
Naime, sporazum o normalizaciji odnosa između ostalog je sadržavao odluku kojom Sjedinjene Američke Države priznaju suverenitet Maroka nad područjem Zapadne Sahare što je bio veliki udarac za ideju nezavisnosti Zapadne Sahare i Sahravi naroda. Ideju o ovakvoj normalizaciji odnosa osudile su i organizacije poput Ujedinjenih nacija, Evropske unije, ali i Afričke unije.
Osim ovog problema, uslijedio je i incident u kojem je Alžir optužio Maroko da koristi izraelski špijunski softver Pegasus kojim je prisluškivao telefone više od 6.000 alžirskih političkih zvaničnika što je dodatno pogoršalo odnose i predstavljao inicijalnu kapislu za novi prekid odnosa.
"Marokansko kraljevstvo nikada nije zaustavilo neprijateljske akcije protiv Alžira", naveli su alžirski zvaničnici.
Zapadna Sahara kao vječni problem Magreba
Iako problem Zapadne Sahare traje već nekoliko decenija, tenzije koje se javljaju gotovo pa svakih nekoliko godina ponovno vrate fokus svjetske javnosti na ovaj dio svijeta. Ujedno, tenzije na relaciji Maroko - Polisario Front - Alžir podsjetnik su kako odlazak velikih sila s jednog područja često prouzrokuje haos i ostavlja probleme koji djeluju potpuno nerješivo.
Odnosi Alžira i Maroka najgori su u posljednje dvije decenije, a posljednje tenzije vjerovatno predstavljaju uvod u novi period neizvjesnosti koji će destabilizovati područje Magreba.
Osim političkih nesuglasica, između Polisario Fronta i Alžira s jedne, te Maroka s druge strane, one koje se manje spominju jesu i ekonomske. Područje Zapadne Sahare iako na prvi pogled djeluje siromašno, bogato je brojnim rudama kao i ribnim potencijalom koji u izobilju koristi upravo Maroko.
Osim toga, već nekoliko decenija traje i saga o potencijalnim rezervama nafte i gasa nedaleko od obala Zapadne Sahare na Atlantskom okeanu zbog čega ovo područje poprima znatno drugačiju geopolitičku dimenziju.
U ovom trenutku, Maroko ima potpunu kontrolu nad ovim resursima s obzirom da (ne)legalno kontrolira veći dio Zapadne Sahare.
Zbog toga, potpuno je razumljivo zašto ova država ne želi prepustiti kontrolu Zapadne Sahare Polisario Frontu. Na prvi pogled beskrajna pustinja, ujedno znači i novac, a od njega strane u ovom sukobu teško da će u budućnosti tako lako odustati.
Austrija: Poplave napravile haos, stabilizacija vremena se očekuje tek sredinom sedmice
