Mario Ančić od sedmog tenisera svijeta do Wall Streeta: Godinu dana sam samo ležao u krevetu
Mario Ančić bio je vrlo talentovan hrvatski teniser koji je godinama bio u svjetskom vrhu, da bi sa svega 27 godina prekinuo karijeru. Nakon teniske karijere nastavio je školovanje i u međuvremenu je postao partner u velikom investicijskom fondu koji je prošle godine dokapitalizirao hrvatsku firmu Infobip s 300 miliona dolara.
"Hrvatska ima dva jednoroga, Rimac Automobile i Infobip, dok ih velike države kao Italija i Rusija nemaju uopšte. Znam da Hrvati znaju biti kritični prema sebi, ali treba u ovom svijetu privatnog sektora reći kako stvari stoje. Mi smo sada treći na svijetu po broju jednoroga po BDP-u, kad budemo imali još jednog, bit ćemo prvi u svijetu", rekao je Ančić.
Od teniskog asa, najperspektivnijeg mladog igrača na svijetu stigao je do investicijskog stručnjaka s Wall Streeta.
"Put je zanimljiv, bio je težak u čestim slučajevima, promijenio mi se život iz samog korijena. Vi kao sportaš, ako želite biti najbolji, a to je bio moj cilj, vi se morate maksimalno fokusirati i dati tome. Da je meni neko prije deset godina rekao da ću ja kasnije biti u investicijskoj banci, raditi na Wall Streetu, da ću raditi u investicijskom fondu, ja bih mu rekao da se prijavi na psihijatriju negdje, jer u mom svijetu tada je jedino bilo: sljedeći Grand Slam, sljedeća olimpijada, sljedeći turnir, pripreme, kako mogu biti bolji, šta napraviti, razgovori s trenerima itd.", kaže ovaj sada već bivši teniser i nastavlja:
"Sport je bio moj život do 23. godine kad je došlo do povrede, kada je došlo do bolesti i onda počinje jedna promjena u nešto potpuno drugo. Nekoliko godina gdje sam bio više po bolnicama i po rehabilitacijskim centrima nego po terenima za ono što sam radio. Do samog kraja, odnosno pred sam kraj sam vjerovao da su taj oporavak i vraćanje na taj vrhunski nivo za koji sam radio mogući. Međutim, u jednom trenutku morate biti iskreni sa samim sobom i reći si da je vrijeme da krenete u nešto drugo."
Ančić je, neovisno o svojoj "novoj karijeri", i danas prijatelj s teniserima u svjetskom vrhu.
"Ja sam i dalje prijatelj sa svima njima, jer mi se znamo od kadetskih dana, pogotovo ljudi iz bivše države su imali veoma slično odrastanje, slične uslove, odnosno porodica je puno stajala iza vas. Primjer, da nije bilo moje porodice u tenisu, podrške i ljubavi koju su dali, nikad ne bih uspio napraviti te iskorake, jer smo i sestra i brat i ja bili u reprezentaciji u tenisu u isto vrijeme, dakle teniska porodica. Ponosan sam što sam bio dio te generacije koja je bila najbolja svih vremena", pojasnio je Ančić.
Prisjetio se teniskih vremena kada je igrao s velikanima poput Novaka Đokovića, Rafaela Nadala ili Rogera Federera.
"Sa strane sportaša mi je to imponovalo da sam se borio s njima, da sam igrao s njima, da sam ih dobio, da sam gubio, da je bila borba s njima, da sam bio u samom vrhu tog sporta. Kasnije iz toga izađu prijateljstva i druženja. Mi smo imali sličan ritam. U tenisu, vaša sezona traje skoro 11 mjeseci, od Australian Opena u prvom mjesecu do zaključno s dvoranskim turnirima na kraju godine tako da smo mi svi manje-više na sličnim turnirima i bez obzira na to što igrate jedan protiv drugoga, nakon godina i godina ipak shvatate da je jedno biti na terenu i biti profesionalac, a drugo je biti van terena, gdje možete izaći popiti piće i pojesti večeru", kaže ovaj bivši teniser.
Govorio je i o saradnji s Novakom Đokovićem na Wimbledonu.
"Ja nisam u trenerskim vodama, ali u tom trenutku je on mijenjao svoj tim i trebao je nekoga ko ga razumije, ko mu je podrška. S kime može razgovarati o tenisu, a da može govoriti i o nekim drugim temama. Ja sam tada radio u Credit Suisseu na Wall Streetu pa sam tražio da mi daju dodatni godišnji, umjesto sedmicu, dvije sedmice, da budem u Londonu s njim", kaže ovaj Hrvat.
Pokušao je pojasniti kako se osjeća sportaš koji ima 23 godine, za kojeg je veliki Boris Becker tada rekao da je "budućnost tenisa", a zatim je dobio dijagnozu da boluje od mononukleoze.
"Nisam bio svjestan u tom trenutku, prvo da se vratimo, moj način razmišljanja je da budem najbolji što mogu biti. Da težim tom savršenstvu, da težim pobjedi i tu sam ja bio nemilosrdan prema sebi u treninzima i to me guralo, to je bio moj nekakav cilj. Bio sam u Sydneyju na Olimpijskim igrama, kao najmlađi član reprezentacije, bio sam u Atini, osvojio medalju i nekako sam uvijek zamišljao da na kraju karijere imam pet olimpijskih igara na kojima sam nastupao. To je bio nekakav moj 'driver'. Kada se sve to dogodilo, ja sam pristupio tomu sportski, okej, imamo problem i idemo ga riješiti", objašnjava ovaj hrvatski teniser.
Mario Ančić otkrio je da je imao problema sa srcem, štitnjačom te mononukleozu, a da je to za jednog sportaša ogroman problem.
"Kad vi operišete koljeno ili leđa, kao što je Ivica Kostelić među nekima od vrhunskih hrvatskih sportaša, vi od sutra krenete trenirati. Vi prolazite kroz ozbiljne bolove, ali ste svjesni toga i kroz to idete, znači trenirate. Vama se nije puno toga promijenilo u životu. Ako ste prije trenirali osam sati na terenu, kondicija, teretana, šta već, dakle vi se trenutno ne možete baviti tenisom, ali opet ste u teretani, radite rehabilitaciju, plivate, sve što možete. Međutim kad imate problem sa zdravljem, vi ne možete ništa. Vi morate paziti, slušati ljekare, ja sam od toga kad sam imao 23 godine i kad sam osam sati dnevno u treningu, mečevima, bilo tenisu ili kondicijskim treninzima, bio prisiljen ležati godinu u krevetu", poručio je na kraju.
