BiH na dvije strane svijeta: Šta su prepreke planovima HDZ-a i SNSD-a za snabdijevanje države gasom?
Državni ministri trebali su u četvrtak razmaratrati sporazum između BiH i Hrvatske o izgradnji plinovoda "Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske" na pravcu Zagvozd (HR) - Posušje (BiH) - Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar, i Sporazum između BiH i Srbije o izgradnji plinovoda "Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije" na pravcu granica Republika Srbija - BiH- Bijeljina - Banja Luka - Prijedor - Novi Grad, no sjednica je prekinuta već tokom usvajanja dnevnog reda budući da za njega nisu htjeli glasati HDZ-ovi ministri.
Šta su zapravo južna i istočna interkonekcija?
Izgradnja "Južne interkonekcije BiH i Hrvatska" uvrštena je u ključne strateške dokumente, uključujući i Okvirnu energetsku strategiju BiH do 2035. godine.
Radi se o projektu koji bi omogućio da se Bosna i Hercegovina oslobodi ovisnosti o ruskom plinu koju ima sada, a realizacijom projekta bi se omogućio pristup većem broju izvora snabdijevanja, specifično pristup izvorima gasa iz LNG terminala Krk (HR), Kaspijske regije (TANAP – Transanadolijski gasovod, TAP – Transjadranski gasovod i IAP – Jonsko-jadranski gasovod), gasnih čvorišta EU (Alžirski, Norveški, itd.) te pristup skladištima gasa u regiji.
Iako projekat Južne interkonekcije sa sobom nosi određene opasnosti budući da HDZ zahtjeva "reformu elektroprivrednih preduzeća u vlasništvu FBiH", što bi u suštini značilo da "BH Gas" postaje "Bošnjački BH Gas", a da je potrebno osnovati i neki "Hrvatski BH Gas", ipak taj projekat anulira bilo kakve ucjene kada je u pitanju snabdijevanje BiH prirodnim plinom.
S druge strane "Nova istočna interkonekcija" povezivala bi BiH sa skladištem plina u Banatskom dvoru (Srbija), a kroz dvosmjernu vezu novog i starog plinovoda na trasi Šepak-Bijeljina, omogućio bi snabdijevanje potrošača. Ovaj projekat, nema pribavljene potrebne saglasosti niti je dokazan interes naše države da gradi novi veliki plinovod prema Srbiji, što je zapravo nastavak ovisnosti o ruskom plinu.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, nedavno je izjavio kako će predstavnici tog bh. entiteta u državnim institucijama zahtijevati davanje potrebnih dozvola i saglasnosti kako bi se proces "Nove istočne interkonekcije otkočio", a govorio je i o blokadama projekta "Južne interkonekcije" ukoliko se ne udovolji zahtjevima koji bi, po njegovom mišljenju, bili značajni za RS.
Da bi sporazum između BiH i Srbije ili Hrvatske o izgradnji nove interkonekcije stupio na snagu, potrebno je da dobije saglasnost Vijeća ministara i Predsjedništva BiH.
Iako su se entitetske institucije potrudile da prikažu izgradnju novog plinovoda sa Srbijom kao diverzifikaciju snabdijevanja BiH plinom, iz prijedloga sporazuma moguće je vidjeti da bi predloženi gasovod povezivao samo gradove administrativnog sistema RS-a: Bijeljinu-Banja Luku-Prijedor-Bosanski Novi.
Klub Hrvata ranije je u Domu naroda FBiH tražio da se umjesto "BH Gasa" sa sjedištem u Sarajevu osnuje kompanija koja će se zvati "Južna interkonekcija" sa sjedištem u Mostaru.
Za razliku od "Nove istočne interkonekcije" koja je zapravo samo nastavak igre Srbije kada je riječ o balansiranju vanjskopolitičkih interesa između Evropske unije i Rusije, "Južna interkonekcija" dio je desetogodišnjeg plana razvoja gasnih mreža Evropske mreže operatora gasnog sistema.
Hrvatski premijer Andrej Plenković predstavio je u četvrtak austrijskom kancelarub Karlu Nehammeru mogućnost LNG terminala na Krku sa namjerom povezivanja država plinovodom čiju bi izgradnju finansirala Evropska komisija.
Institucije Evropske unije uporno pozivaju Srbiju da se uskladi sa vanjskom i sigurnosnom politkom bloka i uvede sankcije Rusiji, jer EU smanjuje ovisnost o ruskom gasu što je potrebno da učine i sve države koje aspiriraju postati članice.
To očigledno nije cilj istočnog susjeda, koji planom izgradnje "Nove istočne interkonekcije" vuče proruski dio bh. politike u ambis koji je prirodan "specijalnim vezama".
Iako je jasno da oba prijedloga interkonekcija sa susjednim državama nose određene opasnosti, kako na unutrašnjem, tako i na vanjskopolitičkom planu za BiH, postavlja se pitanje koliko će zaista državno Vijeće ministara biti uspješno u radu naredne četiri godine, sa ovako velikim politkama maskiranim u tehnikalije, koje Bosnu i Hercegovinu razdavajaju na tri dijela.
Treći entitet ne mora postojati zvanično. On postoji osnivanjem kompanija i institucija sa etničkim predznacima kojima smeta sve što je bosanskohercegovačko, a zvaničan stav države nikada ne može biti jedinstven, ukoliko jedna strana želi neutralnost u onome što cijeli svijet osuđuje i pije kafu sa ambasadorima države zbog čije percepcije susjedskih odnosa redovno zasjedaju tijela Ujedinjenih nacija, ako to znači i jefiniji plin.
Ukoliko je cilj nekog dijela politike u BiH, da država zaista i postane članica Evropske unije, više no očigledni su razlozi zašto će put ka tome zaista biti težak i obilježen konstantnom političkom borbom. Naša zemlja često je arena u kojoj se bore veliki igrači, a gdje su domaći političari samo statisti.
