Zavjet šutnje o imovini države: Ko je vlasnik vojnih kasarni u Lukavici i sarajevske Vijećnice

Radi se o objektima kasarni, skladišta, poligonima za obuku, skladištima municije, vojnim odmaralištima, vojnim ugostiteljskim objektima, radio-relejnim centrima, domovima JNA, vazduhoplovno-remontnim zavodima, objektima za obuku i brojnim drugim. Ukupna vrijednost objekata iznosi 203 miliona KM.

Takva imovina trebala bi se uvrstiti u registar državne imovine, zajedno sa poljoprivrednim zemljištem, rijekama, šumama i ostalom državnom imovinom. No, to nije slučaj u Bosni i Hercegovini.

Prilog D Sporazuma o sukcesiji ističe kako će arhive bivše SFRJ biti dostupne državama koje imaju potrebu za podacima iz njih zbog funkcionalnih potreba.

BiH nikada nije tražila iz arhiva bivše JNA sve podatke o vojnoj imovini koja je sukcesijom vlasništvo naše zemlje.

Problem sa vojnom imovinom aktivan je od 2005. godine, a ponovno se aktuelueliziralo uslovom NATO samita iz Talina održanog 2010. godine kojim je BiH morala knjižiti vojnu imovinu kao uslov za aktiviranje Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP).

Državno Predsjedništvo je 2012. godine definiralo 63 perpektivne lokacije za potrebe Ministarstva odbrane i Oružanih snaga, ali je inicijativa naišla na neodobravanje RS-a.

Na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH iz januara 2021. godine usvojena je inicijativa Denisa Zvizdića da Vijeće ministara pripremi Prijedlog zakona o načinu korištenja i raspolaganja neperspektivnom nepokretnom vojnom imovinom.

Zakonom bi bilo određeno da, u slučaju kada imovina nije potrebna za državnih nadležnosti određenih ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima dodijeli na korištenje i raspolaganje jedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi, isključivo s ciljem zaštite ove imovine od daljnjeg propadanja i urušavanja, njene obnove i rekonstrukcije.

Protiv ove inicijative bili su zastupnici SNSD-a i HDZ-a.

Vojni objekti u Sarajevu

Jedinice lokalne samouprave na čijem administrativnom području se nalaze bivši vojni objekti, prije svega kasarne, tvrde da su im oni dodijeljeni na korištenje ili čak da su im dati kao vlasništvo.

Kako je to moguće budući da je država jedini titular svih tipova imovine (perspektivne, neperspektivne vojne) kao država sukcesor bivše Jugoslavije nikome nije do kraja jasno.

Lov u sivoj zoni rezultira korištenjem nekadašnjih vojnih objekata, a na Pravobranilaštvu BiH i Tužilaštvu je da utvrde na koji način se to odvija.

Pojedine općine i gradovi u BiH se referiraju na odluke Vijeća ministara BiH koje se vodilo odlukama Komisije za koncesije BiH kojima se navodno dodjeljivala državna imovina.

No, na osnovu kojeg zakona je imovina dodijeljena bilo kome?

BiH još uvijek nema zakon o državnoj imovini kojim bi se konačno stalo u kraj agoniji bezvlašća koja ovdje vlada i koja rezultira direktnom ekonomskom korišću koja se broji u milionima KM, što je novac koji se otima građanima.

Dva objekta u Lukavici kod Sarajeva, današnjem administrativnom području Istočnog Sarajeva, kasarna "Slaviša Vajner Čiča" i kasarna "Slobodan Princip Seljo", ukupne vrijednosti od 6 miliona KM, trenutno se rekonstruiraju.

Kao što je moguće vidjeti u galeriji fotografija, lokalne vlasti su baš ove godine odlučile premjestiti sjedište Univerziteta u Istočnom Sarajevu i rekonstuirati bivšu kasarnu "Slobodan Princip Seljo". I za takvo nešto tvrde da imaju odluku Vijeća ministara.

Također, moguće je vidjeti i da se dio kasarne "Slaviša Vajner Čiča" već koristi, dok su na jednoj od zgrada promijenjeni prozori, a obnovljene su i fasade.

Kasarna "Maršal Tito" u Sarajevu sada je Kampus Univerziteta u Sarajevu, a vode se polemike u vezi sa vlasništvom nad sarajevskom Vijećnicom.

Jednostavan postupak raspolaganja državnom imovinom

Procedura dodjele raspolaganja državne imovine je sljedeća:

1. Komisija za državnu imovinu donese odluku da se neka jedinica državne imovine može izuzeti od zabrane raspolaganja,

2. Vijeće ministara ili Parlament BiH razmatraju slučaj i objavljuju dokumente,

3. Potpisuje se ugovor između države i neke jedinice lokalne samouprave ili zainteresiranog investitora o dodjeli raspolaganja koja se plaća ili na neki drugi način regulira.

Često je moguće čuti da političari u BiH ne razumiju nedoumice u vezi sa primjenom Zakona o stvarnim pravima i državom kao jedinim titularom imovine BiH.

"Zakon o stvarnim pravima reguliše i pravo vlasništva, sticanja, prenosa, šta je predmet i ko su titulari. Recimo da je ono najbitnije. Kada je riječ o državnoj imovini i taj zakon je bitan i za državnu imovinu jer je i ona predmet vlasništva. Država ima svoje vlasništvo, nekretnine itd. Ono što mi nemamo je zakon o državnoj imovini. Imamo zakone o stvarnim pravima koja regulišu pitanja vlasništva, ali sam status državne imovine, država kao titular prava i ovlaštenja, način korištenja i upravljanja, određena prava koja se mogu prenijeti u korist drugih nivoa, entiteta, kantona, općina bi trebalo biti regulisano državnim zakonom o imovini. Način raspolaganja, to je stavljanje u promet državne imovine, sve bi to trebalo biti regulisano zakonom koji se 20 godina ne donosi", kazao je za Klix.ba državni pravobranitelj Ismet Velić.

Zbog toga u našoj zemlji nastaje i mnoštvo problema koji bi bili riješeni isključivo sveobuhvatnom revizijom upisa vlasništva.

"S obzirom da je visoki predstavnik u BiH nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja, državnom imovinom ne bi se moglo raspolagati. Izuzetno je data mogućnost da se da saglasnost za raspolaganje nekom imovinom njenim stavljanjem izvan zabrane. To ovlaštenje je dato Komsiji za državnu imovinu", objašnjava Velić.

Komisija za državnu imovinu je 2008. godine donijela odluku da je moguće izuzeti od zabrane raspolaganja Gradske kuće-Vijećnice u Sarajevu. To je samo prvi korak. Da Grad Sarajevo nije potpisao ugovor sa Vijećem ministara ili Parlamentom BiH o uslovima korištenja Vijećnice potvrdio je za Klix.ba Admir Jusufbegović, pravobranilac grada.

Kada je u pitanju Lukavica, odnosno današnje Istočno Sarajevo, vlasti te lokalne samouprave tvrde da i oni imaju odluku Vijeća ministara. O sadržaju odluke i (ne)postojanju ugovora, niko nije obaviješten niti su takvi podaci na zahtjev portala Klix.ba vlasti RS-a zastupane po Pravobranilaštvu RS-a do pisanja ovog teksta htjele ustupiti.

"Komisija ne donosi odluke o raspolaganju, već odluke o izuzeću. Dakle, da određena imovina može biti izuzeta iz te zabrane, a to automatski ne znači da se na nekoga prenijelo pravo. To znači da određena imovina može biti predmet raspolaganja, a raspolaže neko ko je ovlašten. Kada je riječ o državnoj imovini, to su Vijeće ministara i Parlament BiH. Prema tome, ove odluke komisija nisu odluke kojima se prenosi pravo već odluke o tome da se može pokrenuti proces prenosa prava", zaključio je Velić.

Nekretnine mogu bio dio postupka raspolaganja, ali tek kada Vijeće ministara ili Parlament takvo nešto odrede.

Potrebno je donijeti odgovarajuće odluke i precizirati sva pitanja važna za raspolaganje imovinom koja će biti javno objavljene i putem ugovora odrediti na koji način se vrši raspolaganje i pod kojim uslovima. Za pretpostaviti je da ništa od navedenog u primjerima koje smo dali nije urađeno.

U svaki od ovih slučajeva trebalo je biti uključeno i Pravobranilaštvo BiH jer se radi o državnoj imovini, a zemljišne knjige i katastar nekretnina pokazuju ko se pojavio kao titular imovine ili sljednik.

Komisija ne raspolaže imovinom, nego samo da zeleno svjetlo da o tome može odlučivati onaj ko je za takvo nešto nadležan.

Niko ne problematizira korištenje državne imovine ukoliko se takvo nešto odredi odlukom Parlamentarne skupštine BiH jer je država jedini titular svoje imovine i to pitanje se konačno mora riješiti.

Kada bi postojao državni registar imovine, vojne i svih drugih, jedinice nižih administrativnih nivoa bi mogle podnositi zahtjeve za korištenje imovine koja bi im se davala na određeni vremenski period.

To ipak nije slučaj. Imovina se u BiH, u oba njena entiteta čini se ili neustavno preuzima ili jednostavno propada. Postavlja se pitanje zašto je toliko teško vlastima u našoj zemlji funkcionirati u skladu sa Ustavom, zakonima i presudama Ustavnog suda?