Svjetski naučnik Admir Mašić: Svojim znanjem želim mijenjati svijet
Bosanac sa italijanskim srcem, njemaškim pasošom i američkim mozgom
U razgovoru za Klix.ba kaže da se voli definisati Bosancem, sa italijanskim srcem, njemačkim pasošom i američkim mozgom, čiji je vlasnik, kako on to precizira, Massachussets Institute of Technology (MIT).
"S početkom rata u aprilu 1992. izbjegli smo prvo u Slavonski Brod pa potom u Rijeku. Izbjeglički put me naučio kako da se borim kroz život. Moja karijera nastala je iz mješavine sreće i očaja. Nije jednostavno biti izbjeglica. Živjeti u nekim barakama, čekati satima u redu za hranu jer za trgovinu nemaš novca, biti bez mogućnosti napustiti grad, a kamoli državu. Osjećao sam se kao da živim u nekom paralelnom svijetu. Svijetu sastavljenom od diskriminacije, neizvjesnosti, bez prava, bez novca, bez izgleda za bolje sutra i sa konstantnom nadom da se vratiš na svoje ognjište, na ono staro", kaže Mašić na početku razgovora za Klix.ba.
U svemu tome jedan od imperativa je bio da nastavi sa školovanjem. Uvijek je bio odličan učenik te je skupa s majkom u septembru 1992. stavio za cilj da u Rijeci, u kojoj su u to vrijeme živjeli, pronađu srednju školu u kojoj će on nastaviti svoj obrazovni proces.
"Sjećam se da sam imao ratnu diplomu iz Osnovne škole Hasan Kikić iz Koliba sa svim peticama. Prvu školu koju smo našli mama i ja, bila je Kemijsko-tehnološka u kojoj sam prve dvije godine bio gost, jer u to vrijeme zakoni još nisu regulisali izbjeglički status. Nekako smo nagovorili direktora, uz pomoć psihologinje škole Senije Zelić-Pavelić da me kao izbjeglicu iz Bosne puste na pohađanje. Tu sam otkrio moj talenat za hemiju i nauku generalno", prisjeća se Mašić.
Afiniteti ka nauci su ga odveli do kvalifikacija na takmičenja iz oblasti hemije, a vremenom i do razdvajanja od roditelja koji su emigrirali u Njemačku, dok je on ostao u Hrvatskoj kako bi okončao školovanje.
"Na kraju, sve što mi je ostalo je bila ta škola. Našao sam načina da konkuriram sa svima ostalima i da isplivam iz tog paralelnog svijeta te da se na neki način dokažem. I tad su u moj život ušli Italijani koji su dolazili kod nas u izbjeglički kamp. Nakon završetka srednje škole predložili su mi da studiram hemiju u Torinu. Nakon toga sve je historija. Diplomirao sam s najvišim ocjenama, a potom osnovao firmu koja se bavila restauracijom starina, što je pobudilo moj interes za drevne kulture. Doktorirao sam radeći na Svicima Mrtvog mora i počeo raditi na Institutu Max Planck za koloide u Potsdamu, u Njemačkoj", nastavlja Mašić.
Mjesto na kojem možete mijenjati svijet
Mašića su na kraju istraživanja i nevjerovatan rad doveli do MIT-a. Za to mjesto kaže da je fantastično, a najbolja stvar u svemu su studenti.
"Oni su doslovno nevjerovatni. Naša stopa prijema je sedam posto tako da doslovno primamo najbolje među najboljima te biti svakodnevno okružen svim tim talentom je teško naći igdje u svijetu. To je prava platforma gdje uistinu možeš mijenjati svijet sa svojim radom. To je uistinu posebno", naglašava Mašić.
Posebno je zanimljiv MIT hub za izbjeglice, čiji je Mašić dio te nam u nastavku razgovora pojašnjava o čemu je riječ.
"MIT ReACT je odličan primjer te činjenice da sa MIT-om se može mijenjati svijet. Kada sam došao na MIT, odlučio sam da moje izbjegličko iskustvo iskoristim kako bismo pomogli milionima izbjeglica u kontekstu nastavka školovanja te kako bi preko obrazovanja unaprijedili svoj status i tešku živonbu situaciju kroz koju prolaze. Nešto slično što se meni desilo u Hrvatskoj", ističe Mašić.
U ReACT primano dolaze talentirane izbjeglice iz cijeloga svijeta.
"Svake godine dobijemo na hiljade aplikacija i samo nekoliko stotina najtalentiranijijh studenata primimo u program koji je sastavljen od online MIT kurseva i ostalih sadržaja koji vode ka ReACT certifikatu, koji je priznat od MIT-a i mnogih kompanija širom svijeta. To iskustvo na kraju programa bukvalno mijenja živote naših studenta. Gotovo svi nalaze poslove ili nastavljaju sa školovanjem nakon programa, rade za Microsoft, Facebook...", dodaje Mašić.
Otkrivanje velike misterije
Prošle godine je odjeknula vijest da je Mašić zajedno sa svojim timom otkrio hiljade godina staru misteriju održivosti rimskih građevina. Kako kaže, osim akademskog značaja, ovo otkriće ima potencijal da se brzo primjeni u praksi, budući da ne postoji samozacjeljujući beton sa pristupacnim cijenama. Onaj koji su razvili i koji će kompanija DMAT.CO prodavati omogućava baš to.
"U ovom trenutku intenzivno radimo na tome da napravimo beton koji je karbon neutralan. To znači da nema CO2 emisija vezane za proizvodnju. Pričamo o nekoj vrsti multifunkcionalnog betona koji se samostalno zacjeljuje, absorbira CO2 iz zraka, beton koji služi kao velika baterija za obnovljivu energiju. Totalno održivi beton", pojašnjava sagovornik portala Klix.ba.
U okviru ovogodišnjih Dana BHAAAS-a bh. studenti će imati priliku slušati Mašićevo predavanje, ali i kroz zajedničko druženje saznati kako je to raditi i istraživati na MIT-u.
"Obrazovanje i znanje je jedan od ključeva uspjeha u životu. Povezivanje i druženje je isto tako važno. Iskoristite svaku priliku da učite i dokazujete svoje znanje i sposobnosti. A ostalo će doći samo po svome", poruka je koju će Mašić uputiti mladima u BiH.
Skupove poput Dana BHAAAS-a ocjenjuje veoma značajnim jer povezivanje i razmjena iskustava su esencijalni da bi otvorili nove mogućnosti za napredak bh. studenata.
"Dani BHAAAS-a uključuju okrugle stolove sa najaktuelnijim temama (umjetna inteligencija, održivost, finansiranje naučnih istraživanja), studentski simpozij i radionice za studente - a svi ovi događaji su otvoreni za javnost i većinu je moguće pratiti online. Želim ovom prilikom da uputim studente i mlade profesionalce da potraže detaljan program na web stranici BHAAAS-a, i da iskoriste ove sjajne prilike", nastavlja Mašić.
Na kraju našeg razgovora Mašić je poručio da u bh. mladima vidi veliki potencijal, uz zaključak da se marljivim radom može mnogo toga ostvariti.