Odnos država prema glasanju o rezoluciji o Srebrenici može trajno odrediti odnos s BiH
Rezoluciju o genocidu u Srebrenici do sada konsponzoriraju 23 države, a Srbija uz pomoć Rusije ulaže napore kako bi sabotirala njeno usvajanje. Glavni argument koje ove države koriste u nakani sabotiranja rezolucije jeste da bi njeno usvajanje dovelo do nestabilnosti na Balkanu i otežalo proces pomirenja.
Također, postoji namjera da se rezolucija poveže i za dešavanja u Gazi, iako je jasno da sam tekst ove rezolucije ne može imati vezu sa zločinima koje se dešavaju u pojasu Gaze i da je to pokušaj politikanstva čiji cilj nije ni da se oda počast žrtvama genocida u Srebrenici niti da se iskreno ukaže na zločine u Gazi.
Usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici je visoko moralni čin čije izglasavanje ne može biti vezano niti za jedan aktuelni politički događaj koji se trenutno događa u svijetu. Sam tekst rezolucije nije politički po svojoj prirodi te potezi država koje žele sabotirati usvajanje su samo iskaz njihove kontinuirane politike negiranja genocida i ponižavanja žrtava.
Prema tome, sve države koje pod lobističkim pritiskom ili svojim trenutnim političkim savezništvima ne glasaju za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici trebaju da imaju na umu da će to trajno narušiti njihove odnose sa Bosnom i Hercegovinom, ali i Bošnjacima kao žrtvama genocida.
Ostajanje suzdržanim ili glasanjem protiv države će pokazati da njihov odnos prema žrtvama genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini nije bio iskren i da su izrazi saučešća bili samo diplomatski manevri bez istinski sućuti i razumijevanja onoga što je urađeno u Srebrenici.
Svaki pokušaj bilo kakvog opravdanja nepodržavanje rezolucije, trenutnom političkom situacijom će samo dodatno pokazati da se radi o kukavičluku i nedostatku hrabrosti da se uradi ono što je moralno ispravno.
Genocid u Srebrenici je historijska i pravna činjenica i to će biti bez obzira na rezoluciju, ali usvajanje rezolucije će biti prilika za Ujedinjene nacije da barem simbolično žrtvama upute poruku da neće biti zaboravljene, nakon što su Ujedinjene nacije zakazale u svojoj obavezi da spriječe genocid.
Također, države koje ne glasaju za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici ne bi smjele da budu više ikada u mogućnosti da iskazuju lažnu sućut, a posebno da budu u prilici da garantuju mir, imaju kulturne centre ili parkove prijateljstva u Bosni i Hercegovini. Takve države moraju trajno biti označene žigom sramote da nisu učinile ono što je moralno, jer su genocid vagale na političkoj vagi.
Posebno su značajne odluke o glasanju država kao što su Mađarska, Crna Gora i Iran.
Mađarska je država koja je pokušala da ostvari značajan uticaj u Bosni i Hercegovini, ali i da se nametne kao posrednik u rješavanju unutar političkih problema. Ako je vjerovati riječima ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, Peter Szijjarto ministar vanjskih poslova Mađarske je najavio da neće glasati za rezoluciju. Ovakav potez će uništiti bilo kakve odnose sa Bošnjacima, ali i dovesti u pitanju da li Mađarska ima moralno pravo da bude dio misije EUFOR-a.
Crna Gora je država čiji je Parlament usvojio rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali za sada nije došlo do jasnog signala da li će podržati rezoluciju. Veliku ulogu u Vladi Crne Gore imaju stranke koje negiraju genocid. Ukoliko Crna Gora ne podrži rezoluciju to će značiti da je poništen sav onaj napredak koji je ova država uradila u suočavanju sa prošlosti i da će se morati revalorizirati odnosi.
Konačno, Iran kao država koja je imala veliku ulogu u najtežim trenucima agresije u naoružavanju Armije BiH i koja je i sama usvojila rezoluciju o genocidu će morati odlučiti da li će glasati u skladu sa moralnim i ispravnim principima ili će da glasa pod pritiskom Rusije i lobiranjem Srbije, država koje negiraju genocid i vrijeđaju žrtve.
Nakon glasanja u Ujedinjenim nacijama biti će puno jasnije s kojim državama se mogu graditi prijateljski odnosi, a koje će trajno ostati prljavog obraza u odnosu prema Bosni i Hercegovini.
