Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH može se sutra ugasiti, mnogi ne bi ni primijetili da je nema

I kada ponovo izgovorite Nacionalna i univerzitetska biblioteka, ne možete a da ne zastanete nad veličinom tih riječi, veličinom institucije i njene važnosti, koju je inferiornost politike dovela do skorog gašenja.

Oni malo stariji sjetit će se da se već decenijama govori o nekom neriješenom statusu sedam institucija kulture, među kojima su i Nacionalna i univerzitetska biblioteka i Zemaljski muzej, Umjetnička galerija, Historijski muzej, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Kinoteka Bosne i Hercegovine, Nacionalna i univerzitetska biblioteka i Biblioteka za slijepe i slabovidne osobe.

Političke paradigme

Sve te institucije nose ili prefiks ili sufiks nacionalne ili državne ustanove, a postdejtonska politika je u praksi učinila da su sve te institucije prepuštene samo jednom konstitutivnom narodu i jednom gradu, Sarajevu.

Nijedna vladajuća stranka ni iz Banje Luke niti Mostara do sada nije pokazala brigu ili se osjetila pozvanom da se pobrine za bilo koju od nabrojanih institucija. Ništa posebno nisu uradili ni njihove političke kolege iz Sarajeva pa su institucije kulture ostavljene da preživljavaju od milostinje zvane grant ili neke druge projektne pomoći kako bi isplatili plate, a kamoli održavali zgradu, uložili u neki segment ili nešto slično.

Najslikovitiji primjer bilo je zatvaranje Zemaljskog muzeja u periodu od 2012. do 2015.

Trenutno je katastrofalno stanje i u Umjetničkoj galeriji BiH, koja jedva ima novca za plaćanje režija, a kamoli za nešto drugo.

U stanju očaja prije nekoliko mjeseci vlasti u Kantonu Sarajevo usvojile su zakon o privremenom preuzimanju finansiranja sedam institucija kulture. Obećano je da će barem isplata plata biti redovna. Finansiranje pet institucija kulture preuzelo je Ministarstvo kulture i sporta, a dvije institucije i to Zemaljski muzej i Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Ministarstvo za visoko obrazovanje. I uprkos usvojenom zakonu i zakonskoj obavezi novca nema za Nacionalnu biblioteku, stoga upozoravaju da su pred gašenjem.

Dakle, neko je potpisao i preuzeo zakonsku obavezu finansiranja, ali to ne poštuje. To najbolje ilustrira sav paradoks sistema koji je uspostavljen. Jedan kanton je na sebe preuzeo da privremeno finansira neke institucije, jer se država ne čuje, ne može ili neko ne zna kako natjerati da može i da to budu državne institucije kulture.

A to privremeno može vrlo lako postati i trajno jer je politika tako posložila red stvari da je država sve manje vidljiva.

A kako će biti više vidljiva kad se politika svela na Instagram i Tiktok populizam, na plitke poruke koje se u turbo folk maniru prodaju širokim narodnim masama. Kako će institucije kulture ili nauke biti na iole većem stepenu cijenjenosti kada su u politici mnogi koji su vrlo izvjesno doslovno bježali od knjige, a kamoli da znaju šta je biblioteka, bibliotečki fond, galerija ili muzej. Kako će se više ulagati u nauku kad je danas "cjenjenije" koliko će političar dobiti lajkova na Instagramu nego hoće li opstati Nacionalna biblioteka?

U konačnici Nacionalna biblioteka može se i ugasiti, mnogi neće ni primjetiti da je nema, kao što je nisu primjećivali ni do sada, nažalost.