Ražanj je spreman, ali zec je u šumi: "Biti ili ne biti referendum" i šamar realnosti za Moldaviju i EU

Od početka rata u Ukrajini i potpunog geopolitičkog zaokreta koji je Evropska unija napravila prema Rusiji, priča o ulasku Ukrajine, Moldavije, Gruzije pa i zemalja Zapadnog Balkana dobila je novu dinamiku te su se počeli voditi znatno intenzivniji razgovori na rješavanju određenih političkih i drugih pitanja koja su neophodna za sticanje kandidatskog statusa na EU putu.

Na iznenađenje mnogih, Moldavija je na tom putu jako brzo napredovala. Upravo u martu 2022. godine Kišinjev je podnio zahtjev za članstvo u EU, a u junu 2022. godine država je dobila kandidatski status.

U novembru 2023. godine, Evropska komisija izdala je preporuku za otvaranje pristupnih pregovora s Moldavijom, a u decembru iste godine odlučeno je da se započnu pristupni pregovori te je formiran pregovarački okvir.

Osim pregovora, iz Brisela su stigle i poruke kako će u narednim godinama Moldavija dobiti i značajnu finansijsku injekciju, a moldavska ekonomija bi samo u periodu od 2025. do 2027. godine trebala dobiti 1,8 milijardi eura iz Brisela, kao dio ambicioznog plana rasta za Moldaviju.

Koliko je to značajno govori i sama činjenica da je to najveći paket finansijske podrške koji će Moldavija dobiti od svoje nezavisnosti.

"Napravili ste izuzetan napredak. Pokrenuli ste važne reforme pravosuđa. Intenzivirali ste borbu protiv korupcije. I vi ste naporno radili da olabavite stisak oligarha nad vašom ekonomijom i društvom. Sve ovo pokazuje vašu privrženost našim zajedničkim vrijednostima. Vrijednosti poštovanja demokratije i vladavine prava", rekla je tokom nedavne posjete Moldaviji predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.

Realnost ipak drugačija

Koliko god iz Brisela pokušavali uvjeravati javnost kako je priča o podršci Moldaviji na evropskom putu istinski važna za širenje tržišta Unije i reformu moldavskog sistema koji je ogrezao u korupciji, i pticama na grani je jasno kako je ekspresni EU put Moldavije prvenstveno utemeljen na nešto drugačijim geopolitičkim okolnostima.

Kišinjev je potreban Briselu prvenstveno zbog antiruske političke osovine koja je, potpuno opravdano uslijed ruske agresije na Ukrajinu, ojačala od 2022. godine. Istina, Moldavija jeste na evropskom putu ispunila šest od devet uslova koji su joj dodijeljeni iz Brisela, a što je bio dovoljan znak Evropskoj komisiji da započne pregovore. Uslovi su se odnosili na unapređenje Izbornog zakona u skladu sa zahtjevima Venecijanske komisije; akcije za borbu protiv organizovanog kriminala; jačanje zaštite ljudskih prava, a posebno ranjivih grupa; reforma upravljanja javnim finansijama; povećano učešće civilnog društva u procesu donošenja odluka; unapređenje javnih usluga i početak reforme javne uprave.

Međutim, rezultati posljednjeg referenduma i dobro poznati problemi od ranije, jasan su pokazatelj kako medeni mjesec Kišinjeva i Brisela ne može još dugo trajati te se stoga postavlja pitanje - kakva je vrijednost uslova koje ispunjava Moldavija kada se unutar države kriju znatno dublji sistemski i politički problemi koji se decenijama drže u statusu quo.

Iako su rezultati referenduma pokazali kako je nešto više od 50 posto građana za uvrštavanje evropskog puta u Ustav Republike Moldavije, procenat od 49 posto onih koji su protiv toga jasan su pokazatelj kako je zemlja podijeljenija nego ikada te da sveprisutne političke tenzije itekako mogu prerasti u mnogo veći problem.

Najveće "ne" vlast u Kišinjevu dobila je iz autonomne pokrajine Gagauzije, regije na jugozapadu zemlje gdje je protiv pristupanja te zemlje EU glasalo gotovo 95 posto građana.

Na referendumu je glasalo nešto više od 57.800 ljudi, a rukovodstvo autonomne pokrajine iz mjeseca u mjesec postaje sve veće breme za centralnu vlast u Kišinjevu s obzirom na sve izraženije veze Gagauzije sa Moskvom i sve većim utjecajem koji proruski biznismen i političar Ilan Sor ima u ovom dijelu zemlje.

U duboko podijeljenoj zemlji, uprkos intenziviranim EU procesima koji su na snazi od dolaska predsjednice Maie Sandu na vlast, Kišinjev nije uspio proevropske snage u državi dovesti u nešto komotniju poziciju kada je riječ o podršci građana evropskom putu.

Osim problema koji su jasno vidljivi kroz rezultate referenduma, za Moldaviju i dalje veliki problem predstavlja i činjenica što će istok zemlje još zadugo ostati odsječen od realnosti. U tzv. Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici kontrolni punktovi i dalje su realnost, a ruska čizma i dalje gazi u Tiraspolju, samoproglašenom gradu nepostojeće republike koja podršku crpi isključivo iz Moskve.

Iako se briselski san o Moldaviji kao punopravnoj članici Evropske unije i dalje održava u životu, realnost je ipak znatno surovija, a rezultati samog referenduma predstavljaju šamar kako Kišinjevu tako i Briselu.

Kišinjevu iz razloga što se zvaničnici i dalje prave slijepi na činjenicu da separatističke i proruske snage i dalje imaju dovoljnu podršku za stvaranje ozbiljnih problema unutar države.

Briselu, s druge strane, iz razloga što se zvaničnicima o glavu obilo favoriziranje određenih zemalja zarad geopolitičkih interesa, a na štetu zemalja koje se na EU putu nalaze predugo uz konstantno dodavanje novih i sve složenijih uslova.