Proruska stranka pobijedila na izborima u Gruziji: Put od rudarske porodice do čovjeka koji je "kupio državu"

Populistička stranka Ivanishvili - Gruzijski san ima gotovo neprikosnovenu kontrolu nad vladom. Prema njegovim kritičarima, poslanici i ministri stranke duguju vjernost samo samom Ivanishviliu.

Kako je Politico pisao, Ivanishvili je rođen sin rudara u siromašnom ruralnom selu u tadašnjoj ispostavi na periferiji Sovjetskog Saveza.

"Nisam imao cipele da obujem. Ali, bio sam apsolutno srećan, mnogo srećniji nego što su moja djeca”, rekao je on 2014. godine.

Najmlađi od petoro djece, radio je na metenju podova u fabrici dok je studirao, prvo za diplomu inženjera u gruzijskoj prijestolnici Tbilisiju, a kasnije na ekonomiji u Moskvi. Ali, dok je on diplomirao, akademske isprave su vrijedile malo više od papira na kojem su bile odštampane.

Od skromnih početaka, mladi Gruzijac je utro put do nezamislivog prosperiteta, prodajući elektroniku i na kraju osnovavši sopstvenu banku sa sjedištem u Moskvi.

Saradnja koja je sve promijenila

To je dolazilo sa izazovima - Ivanishvili je kasnije rekao ruskim novinama da je njegov brat kidnapovan u zavjeri za iznudu. Kao odgovor, mladi tajkun se obratio drugoj bandi za zaštitu: ruskoj vladi, koja je stekla moćne prijatelje u novoj radnoj grupi za borbu protiv organiziranog kriminala u zemlji čak iako su se njihove metode malo razlikovale od onih protiv kojih su se trebali boriti.

"Njeni ljudi su radili za mito i nisu se klonili mučenja, premlaćivanja i ubijanja", rekla je Irina Borogan, vodeći stručnjak u ruskim sigurnosnim službama.

Ali, svoj posao su obavili, navodi Politico.

Stručnjaci u Rusiji 90-ih rekli su da je takva saradnja sa sigurnosnim službama po pravilu značila doživotno opredjeljenje.

"Kada jednom sarađujete sa vladom ili službama bezbjednosti, oni vas nikada neće pustiti iz vida", rekla je Borogan.

Želio zapanjiti Evropu

Ivanishvilijev raskošni stakleni dvorac sada je ispunjen skupim umjetninama - recimo Picasso koji je kupio u Sotheby'su za 95 miliona dolara.

Milijarde dolara mogu ponuditi utjecaj, ali, da bi se postigla prava kontrola poluge moći moraju biti otrgnute od rivala.

Godine 2003., desetine hiljada Gruzijaca izašlo je na ulice da svrgnu dugogodišnjeg lidera Eduarda Shevardnadzea, bivšeg sovjetskog birokrate koji je vladao zemljom od pada SSSR-a. Na njegovo mjesto došao je bombastični revolucionar Mihail Sakašvili, koji je obećao da će uspostaviti bliže veze sa Zapadom, pridružiti se EU i postati dio NATO-a. Međutim, nada običnih ljudi u Sakašvilijevu vladu ubrzo je izblijedjela kako je njegova stranka postajala sve autoritarnija, a njene tendencije za korupcijom postale su očiglednije. Godine 2008. tenzije s Rusijom su eksplodirale u krvavi petodnevni rat u kojem je Moskva stavila petinu gruzijske teritorije pod kontrolu Kremlja i njegovih lokalnih zastupnika u otcijepljenim regijama Abhazije i Južne Osetije.

Gruziji je bio potreban spasilac, a Ivanishvili je bio sretan što je ušao, predstavljajući se kao strožija, samokontrolirana ličnost od Sakašvilija, kojeg je jednom otvoreno podržavao.

"Stvoriću takvu demokratiju u Gruziji, možda ću zaista zapanjiti Evropu", obećao je u oktobru 2011.

"Česta šala 2012. godine bila je da je američki ambasador John Bass imao svoje papuče u njegovoj kući jer je tamo često odlazio", rekao je Gela Vasadze, nezavisni politički analitičar te napominje da je stigao na vlast uz podršku SAD-a i Evrope.

"Može smijenjiti premijera za sat vremena"

Kako je vrijeme odmicalo, Gruzijski san je postao naširoko viđen manje kao politička stranka nego kao produžetak Ivanishvilijevih džepova i kao njegova sposobnost da sve to oduzme.

"On može smijeniti premijera u roku od sat vremena, a zatim ga vratiti jednim telefonskim pozivom", rekao je analitičar Kornely Kakachia, direktor Gruzijskog instituta za politiku.

Kao odgovor na usvojeni zakon o stranim agentima i kasniji napad, Washington je uveo sankcije vodećim zvaničnicima u toj zemlji.

Za najbogatijeg gruzijskog čovjeka uskraćivanje ulaska u EU ili NATO ne bi predstavljalo nazadovanje. Zaista, kao što bjeloruski Aleksandar Lukašenko može potvrditi, okretanje od Zapada ka Moskvi nudi potencijalnom autokrati priliku da učvrsti potpunu kontrolu.

Za redovne birače, međutim, koji sanjaju o blagostanju i ličnoj slobodi, računica je drugačija. Zaista, dok mnogi u zemlji svoj prihod duguju njegovom sistemu pokroviteljstva, mnogi drugi se oslanjaju na razvojnu pomoć i ulaganja koja dolaze iz SAD-a i Evrope.

Ivanishvili možda ima novac, ali bi mogli biti obični Gruzijci koji na kraju plaćaju za njegove odluke.