Od 1945. do 1990. se pokazalo da se može živjeti zajedno.
Oni koji su mrzili prije, mrze i sad, i uvijek će mrziti... ali je problem što takvi današnjim zvaničnim politikama odgovaraju i uživaju podršku.
Većini sigurno ne smeta drugi i drugačiji koliko god se ekstremisti iz petnih žila satrali da dokazuju kako je suživot nemoguć.
Nije tacno da se zivjelo zajedno. To je iluzija. Pogledaj komunisticki teror na Bosnjacima. 1949 zabranjeno pokrivanje zene, sudjeno Mladim muslimanima, mnoge dzamije su srusene, primjer dzamije u Velikom parku kod Papagajke. Osim toga, bosanski jezik bio zabranjen, Muslimani se do 1971 nisu smjeli uopce tako izjasnjavati. Muslimani cinili 60 % stanovnika Sarajeva jedva 15 % ulica nosilo imena po Muslimanskim prvacima u Sarajevu. Da ne kazem segregacija pri zaposljavanju, upisu u skole, itd.
@GvozdeniStit
Za neke stvari si pristrasan, a za neke pogrešno informisan,
komunisti su reducirali sve vjerske zajednice, ne samo muslimanske,
posao se gledao po nacionalnom ključu, ako se prima npr. portir, gledalo se da bude nacije koja nedostaje,
puno ima toga za napisat, ali ne da prostor, poenta je samo da li da vjerujem tebi ili onome što sam proživio, a tu za mene dileme nema.
@Zilot
Ne sjećam se kralja Aleksandra, ali imam dovoljno godina da sam imao priliku ćuti od starih koji su već odavno na onom svijetu da je za vrijeme tog kralja bilo lijepo živjeti svima.