Drago je meni da se ona konačno uspjela ostvariti kao majka, da je nakon tolikih decenija osjetila to novo malo biće prvo unutar svog stomaka, pa onda u rukama, drago mi je da su obje zdrave i da je sve prošlo ok... Ali stvarno, kako će sad non-stop za njom, pa trči, pa se saginji, pa strpljenje, pa sve živo. Meni 30, pa pošizim tristo puta dnevno, jedva stižem neke stvari, pa kad legnem naveče, svaka me kost boli. Kako li će oni, a kako poživiti makar dok se dijete ne iškoluje :/