Gospodin Jovan Divjak:Uglavnom dobijam pozive i ocijenim da li treba da idem ili ne, jer to nisu obilježavanja pobjeda, nego laži. Ne mogu da shvatim da se svake godine obilježava 2. i 3. august, kao pobjeda na Igmanu, a svjesni smo, znamo da je Armija RBiH tu vojnički doživjela poraz. Vijeće sigurnosti je naredilo zaustavljanje napada srpske vojske. Sad se slave neke epopeje, a učesnici znaju da su jedinice pobjegle s Igmana, čak je jedna artiljerijska brigada otišla u Konjic.
Tamo mi nije mjesto, među onim ljudima koji su dobili činove, visoke položaje, a prema mojoj ocjeni to nisu zaslužili. Uglavnom su svi ti generali na visokim položajima i u društvu i u strankama... Ta obilježavanja jednostavno nisu poštovanje prema žrtvi, nego predstavljanje sebe za nekakav uspjeh. Politički skupovi.