Zamisli da neki naucnici budu praceni od strane novinara gdje zive, sta rade, ko su im muzevi (zene). Zamisli da umjesto sto gledas fudbal gledas kako se naucnici takmice u necemu, a sve se prenosi preko TV-a. Ono dva tima se bore ko ce da dokaze nesta...Zamisli da ti isti naucnici ne mogu da odu nigdje a da ih ne slijede tabloidi i ne pisu o njihovom zivotu. Zamisli da je plata jednog naucnika milion dolara mjesecno, a da je glavna preokupacija djece kako da budu naucnici. Zamisli.
Da li bi TI to gledao? Da li ti je zabavnije otici na koncert i dva sata se iskakati, dozivjeti emocije uz pjesme, ili gledati kako neko 2 sata bulji kroz mikroskop ili gleda u fosil i nesto pise u knjizicu? Za koji od ta dva dogadjaja bi dao 20 KM da ih gledas?
Kad odgovors, shvatices i sam odgovor i zasto ljudi prate sport, pjevace i glumce, a ne naucnike. Zato se iz poreza na zabavu izdvaja za naucni rad (u normalnim drzavama).
Kad većina bude bila pametna, stručna i inteligentna, onda to možemo očekivati. Dok god postoji "target audience" ljudi koji su neobrazovani, glupi i kojima je smeće na TV-u, portalima i dr. interesantno neće biti napretka po tom pitanju. Zato nađeš sebi programe, portale i ostalo koji nude interesantan sadržaj i samo to gledaj.
@alem88
Naučni krugovi (kao i svi ostali) imaju svoje "zvijezde" i čovjek koga to zanima može bez problema da prati šta rade ti ljudi. Stvar je u tome što to nije interesantno širokim masama pa ih ne vidiš u tabloidima i na TV-u, iako su to ljudi koji (za razliku od pjevača, glumaca, fudbalera i ostalih) značajno utiču na naše živote.
Kao na primjer Ajay Bhatt. Njegov izum svi mi koristimo svakodnevno:
https://www.youtube.com/watch?v=YpiylFF6sV4