Čitavog života sam bio u sukobu sa srpskim nacionalistima u Beogradu, a povremeno su ti sukobi eskalirali i do ivice građanskog rata (5. oktobar 2000.), ali podigao sam ručnu. Ne sa stanovišta da ću postati srpski nacionalista ili da srpski nacionalisti treba da postanu nešto drugo, nego sa stanovišta da je među nama potreban dijalog u okviru institucija i svakodnevnog života države Srbije i srpskog društva kog ne čine samo ljudi srpske nacionalnosti.
Mnoge teze srpskih nacionalista su se pokazale kao verodostojne i vredne dubljih istraživanja. Ja, recimo, budući glup, smehom sam odgovarao na to da će "Zapadu Kosovo da izađe na nos" i da nijedan Srbin nikada ne treba da potpiše nezavisnost Kosova u ime Srbije, pa neka je to de facto nezavisnost i neka nećemo vojskom nazad na Kosovo u narednih 50 godina... danas se ova politička platforma pokazuje kao mudrost pošto mi krajnje bljutavo zvuče izjave EU zvaničnika:
"Srbija može ekspresno u EU, ali Kosovo je specifičan slučaj, a Katalonija, Baskija, Republika Srpska i Flandrija nisu specifični slučajevi, Škotska bi mogla biti specifičan slučaj, ali nije, dok Krim nije slučaj uopšte - stvarno nam nije jasno zašto vojska i policija Ukrajine ne uđu na Krim i zavedu red."
Dakle, neverovatno ili očekivano predvidljivo, ali EU uopšte nema ideju kako da postupa sa sličnim krizama u budućnosti kada neka većina na nekoj teritoriji hoće nezavisnost.
@Kolonizator e pa vidis momcino tzv. pc je vrlo specifican slucaj jer je jedina teritorija od tih koje si nabrojao na kojoj je pocinjen genocid, gdje su ordinirali likovi kojih se ni ss i gestapo ne bi postidjeli i jos ordiniraju.