Tek što si pošao izgubio si se većna tom kratkom putu traganja Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O prošloj slavi i stvari No čim odmače pun sebe i o sebi Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan stiže na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teške misli kako su Kroz mećave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobom I bježa ti I stalno Bijega Zalutalom Među upitnicima ovih biljega