sjecam se vremena kad je euforija nastajala mjesec prije bilo kakve tekme.. sad je vrijeme doslo da i ne znam kada igraju, tek preko medija nakon utakmice saznam za neke apsurdno izgubljene "utakmice"... skoro da i ne zelim da znam kad ko igra jer znam da me u vecini slucajeva ocekuje razocarenje... pored svega loseg, oni su jedna svijetla tacka ove drzave.. sjecam se takodjer i kad su nas i ujedinili napokon na tren, cak i oni sto pljuju nisu mogli sakriti da su ponosni.. a sve to nestade