Šta smo napravili do grada u koji je hrlila cijela Jugoslavija jer smo bili najbolja raja na svijetu, najbolja zabava, najljepše djevojke, kulturni momci, svirale se gitare i pjevalo na vilsonovom, nije te bilo stid reći da si išao u kazalište gledati Ero s onog svijeta... a danas, evo što da kažem, nemam djece jer ne želim da odrastu ovdje. Svjesno prekidam svoju lozu radi ovog sjebanog i odvratnog grada. Što gore može biti? Bolja raja smo bili kada su pucali na nas svaki dan...