„...Takvi su Bošnjaci i kao takvi su, osim ako se ne promijene, zasigurno osuđeni na nestanak. Pa će biti pisano bila jedna Bosna, naseljavali je Bošnjaci. Nesta Bosne i Bošnjaka, ostalo sve stoji na mjestu. A vi ili mi, pričajte ili pričaćemo, vašoj ili svojoj djeci, na nemuštom engleskom, francuskom, turskom, njemačkom, švedskom i injim svjetskim jezicima.
Pričajte im ko su oni bili, ko ste vi bili, ko smo mi bili, prije nego što ste ili smo, svejedno, postali Amerikanci, Šveđani, Turci, Slovenci, Njemci.
Pričajte im o beharu, akšamluku, meraku, livadama, cvijeću, potocima, planinama, mahalama, šalama, jaranima, neninoj piti, mektebu, lijepom životu sa komšijama. Pričajte o tome kako je ovaj ili onaj bio kriv za rat ili mir.
Pričajte kako je cijeli svijet bio protiv vas ili nas. Pričajte kako nismo ili niste znali vladati, kako nije iskorištena historijska prilika. Ma sve im možete pričati. Sve to vaša djeca mogu slušati.
Sve možete od djece koja to čuju, tada i očekivati.
Ali zasigurno, ne očekujte ili ne očekujmo sažaljenje na vaše stanje u kojem smo ili se nalazite ili nalazimo. Nemojte misliti da vam vaše dijete neće reći: Zašto sada plačeš kao žena za onim što si se trebao boriti kao muškarac? Zašto?“