Naše žene su ubijene u pojam mentalitetom da su nesposobne za mnoge stvari koje mi obavljamo, a mogu i one, i da trebaju sjediti kod kuće i čuvati djecu, pa se tome na kraju i prepuštaju. Tu smo mi krivi. Žene treba podsticati i zapošljavati što više u onim granama gdje do sad nisu radile, a imaju fizičke predispozicije - ako su za to stručne, bez predrasuda. Bolje da porodica ima dva izvora prihoda nego samo jedan. To znači da neće sav teret biti na nama.
Svi imaju jednaka prava, i to je jednostavno stvar izbora šta će raditi u životu, a sad forsirati nekog u nešto samo zato što u toj oblasti nema žena, to ti nije demokratija, i to nije slobodna volja izbora.
Žene ne trebaju raditi u kanalizaciji, rudnicima, građevini, kovati željezne konstrukcije na visinama od 500 metara itd. I nema ih tamo, jelde i niko se zbog toga i ne buni. Smatram da je daleko bolje da svaka porodica ima barem jednu platu, nego da neka ima dvije (ako je nepotrebno - ako već mogu živjeti od jedne) a da druge nameju ni jedne. Mnogi očevi i muževi ne mogu zaraditi djeci, a mnoge porodice i žena i muž rade, pa gdje je tu pravda..