Seobe su se velike desile, ljudi sa sela su dosli u gradove i u nedostatku gradske raje zauzeli pozicije.
Covjek koji je mukotrpno radio da prezivi na selu, kad je dosao u grad(a tako uci i svoju djecu), skontao da sa manje muke moze svasta.
Taj nema osjecaj za granice i samo sebi otima, ne gledajuci oko sebe.
Seljacine nisu osjetili ljubav u porodici jer ih je bilo milion u zajednici, i samo su se radjali da bi mogli raditi.
Oni se znaju laktati, uvlaciti, hinjaviti, i povezivati sa ostalim ruralcima na isti nacin na koji su se pazili prije rata u sredinama u kojima je etnicka netrpeljivost bila izrazena.
Oni vise i mrze one druge jer su oduvijek bili optereceni, dok su se gradska raja mijesala i druzila.
Danas se takvi okupljaju oko imena seljackih stranaka, dok im se mala grupa gradske raje, cisto zbog egzistencije, pridruzuje