Sve sto je povezano sa razvojem gradjanske svijesti u BIH, ukljucujuci i svijest gradjana o potrosackim pravima, ne odgovara nacionalisticki obojenim vlastodrscima. Da od malih nogu ucimo sta znaci biti gradjanin i potrosac, ne bi se sluzbenice niti u jednoj drzavnoj ustanovi ponasale kao da gradjani sluze njima, a ne oni gradjanima; ne bi se medicinske sestre i doktori bahato ponasali prema pacijentima, ali sada mogu jer vecina pacijenata nije svjesna da medicinare finansiraju upravo pacijenti
Ne bi se upravitelji zgrada ponasali kao kabadahije, vec bi strepili da vlasnici stanova jedne zgrade ne odluce da promijene upravitelja; ne bi osoba koja naplacuje usluge za cistocu bila drska prema potrosacima, jer bi znala da bez tih potrosaca ne bi bilo ni njenog radnog mjesta niti plate; ne bi ni osoba koja naplacuje struje na salteru Elektroprivrede bila odvratna prema potrosacima, jer bi znala da cijeni novac tih potrosaca i da bez njih ne bi imala posla, itd.