Citat iz knjige: Došao je do vrata i zastao. Blago pogrbljen i znojna čela osluškuje šumove s druge strane. Nemirno cupka i stišče očne kapke uz tiho škrgotanje zubima. Podmetnula mu braća u ruku papir, već uvenuo kao cvijet tamo gdje ga mokrim dlanom dotiče. Nije siguran u se, da li promoliti glavu ili samo nestati. Zaburgija u stomaku kao kad je burgijao u Rogatici s svojim dedom komad čelika da okopiti konja. Kako pročitati, a ni ne zna šta čita. Otud mu i briga.