Ne znam kako vama, ali meni cijeli ovaj dan izaziva mučninu. Nekako nije iskreno, previše je sve isforsirano, napuhano, "uglancano"! Nije moje Sarajevo takvo nikad bilo, već iskreno, nekako prosto i jednostavno, a opet lijepo.
Sarajevo je izgubilo ono nešto što je oduvijek imalo, onu dušu, onu magiju, onu posebnost. Ono nešto što te tjera da ga zavoliš na prvi korak kad kročiš u grad. Mnogi su animoziteti između Sarajeva i Tuzle, vještački ili ne, svejedno, ali se kao Tuzlak sjećam naših školskih izleta na Vrelo Bosne i na Baščaršiju kad smo jeli nezaobilazne ćevape u somunu, i svjedok sam da sam i sam osjetio taj duh Sarajeva. Bojim se da je to Sarajevo u posljednjim godinama nekako izgubilo. :(
A da se spomene kultna pjesma od Prljavog kazališta iz davnih 80.tih?
Sve je lako kad si mlad
svako odijelo dobro ti stoji
ma svaka rana manje boli
o da, o da, o da
Sve je lako kad si mlad
lakse okreces ledja sreci
bas te briga s kim ces leci
krv i suze mogu teci itd itd