Pozitivno. Srbi imaju prvo na srpskom da Bosanski jezik zovu bošnjački, kao što nazivaju i njemački različito od Njemaca. Međutim, na jeziku Bošnjačkog naroda oni sami svoj jezik imenuju Bosanski, i naša djeca ne traže diplome na srpskom, pa da im piše bošnjački, nego traže diplome na svom maternjem jeziku, dakle Bosanskom. Sve je u redu, diploma na ćirilici i srpskom, i bošnjački, ali mi hoćemo diplomu na latinici i Bosanskom. Ko im je tražio diplome na srpskom?
Jedno i drugo je inaćenje lokalnih političara i indoktrinirinanih roditelja na nacionalnoj osnovi.
Niti će srpska djeca ostati neobrazovana u FBiH svejedno kako im pisalo na svjedočanstvima, niti će bošnjačka djeca ostati neobrazovana sa svjedodžbama pisanim na srpskom.
U tom inaćenju odraslih djeca su postala žrtva.
Nekada, djeca manjina u Crnoj Gori, Sandžaku u Srbiji, Hrrvatskoj, dobijali su svjedočanstva koja nisu bila na jeziku manjine. Nikom nije ništa falilo.
I u toj cijeloj stvari oko jezika u školama, roditelji te djece su od ranije također žrtve koje su to postale upecavši se na udicu nacionalizma koju su im bacili političari još prije više od 25 godina, i nastavljaju da zabacuju istu udicu sa istim mamcem.