Uporedo sa sve većim brojem sadržaja za kućne ljubimce (praonice, saloni itd), raste i broj privatnih staračkih domova koji su svakako dupke puni.Oca i majku u starački dom jer se za njih nema vremena ni para,a udomse cuke lutalice sa ulice,jer se za njih ima i vremena i para.Ne treba se čuditi što se kao društvo raspadamo,kada nam se porodica,kao osnovna ćelija društva raspada. Btw - nemam ništa protiv kućnih ljubimaca,naprotiv odrastao sam uz psa kojeg smo imali u avliji.
Ja ne znam zasto je kod nas nenormalno roditelje poslati u staracki dom, mislim da je to malo odraz i sebicnosti, jer se cesto ne pitamo kakav je zaista kvalitet njihovog zivota, pogotovo ako su ograniceni sa mogucnoscu kretanja itd. Zar nije bolje da su na mjestu gdje imaju medicinsku njegu, brigu, sadrzaj, druzenje sa svojom generacijom? Cesto mi ne mozemo usljed baveza odgovoriti na sve njihove zahtjeva pa se tjesimo i mislimo da je dovoljno da smo im blizu. Samo razmisljam...
@Secho Jesi li bila/o i u jednom satarčkom domu?Otiđi pa vidi uživo koliko je tamo zaista staraca kojima je potrebna medicinska briga i njega,a koliko je onih koji su njihova djeca samo frknula tamo.Penzioneri se mogu iz iz svoje kuće također družiti sa svojom generacijom (igrati šaha u MZ-a, heklati po raznoraznim udruženjima itd).Pitaj svakog normalnog roditelja da li mu je bolje sa svojom djecom da živi i da se djeca brinu o njima, a koliko su ovi koji su po domovima zaista sretni.