neki filmovi se očito rade da bi psihopata reditelj ispoljio sve svoje poremećaje kroz “umjetnost“, a ne da bi film poslao bilo kakvu smislenu poruku. Najbolji primjer tome je tzv. “srpski film“.
Prikazati svoje najdublje i najružnije maštarije je hrabrost i umjetnost, šta god vi mislili.
Zar je cilj da svaki film promoviše neku ljepotu života, ljubav, sreću, raj... Pokaži to skriveno u sebi, daj da se konzument zamisli, iznenadi i zaprepasti. To i jeste bit filma i bilo koje druge umjetnosti.