Pusto li ćeš biti, Nevesinje ravno,
Rasadniče srpstva, kolijevko lava!
Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno,
A naša budućnost, gde je ona? -spava.
Vjerovasmo u nju ko u sveti život
Vasilija svetog što klonule snazi!
Vjerovali smo u nju ko u vječni život.
Vjerujući u vas,o orlovi naši!
A sada vjera naša umire i gasne,
Mutno oko gleda u nebo bez zraka...
Pred ikonom plaču javor-gusle jasne
Jer ostade zemlja bez svojih junaka..
O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga
Okalja vam obraz čist ko sunce s neba!
Ne idite braćo, od rodnog praga,
Jer mučenoj zemlji mučenika treba...
Treba muške snage i viteških ruka;
Treba Obilića i slobodnih lava..
Treba više smrti i vašijeh muka,
Jer, tamo daleko, naša zora spava...
Aleksa Šantić