Žao mi je djece, posebno u Sarajevu. Ja sam domaći radio na malim odmorima da bih mogao što prije kući baciti torbu i izaći van, do mraka... Lijepe uspomene, kad smo rado u školu (OŠ Ahmet Fetahagić) išli i subotom ujutro na projekcije dječjih filmova. Današnja djeca vrijeme provode pred ekranima... Uhhh.