Nekoliko džamija izgrađenih u zadnjih 10 godina u našem bližem okruženju ( u Ljubljani, Rijeci, Osijeku, Sisku), nam ukazuju da u vremenu post moderne ne postoji jedinstven stilski izraz u umjetnosti koji bi umjetnici pa i arhitekti slijepo slijedili. Ne stanujemo u istim kućama ili zgradama pa ne možemo ni projektirati i graditi stalno iste džamije. Ne može se ne potrebu da se da jedinstven arhitektonski izraz, slijepo koristiti neo osmanski klasični arhitektonski izraz.