Miševi često zbore o lavu. Miševi tuđe živote žive. Al' su bez daha od svoga straha. Lava ne vole. Al' mu se dive. Pričaju kako poznaju lava, i da su jači, bezbrižno leže... Al' čim se lavlјa pojavi glava. Nastane tajac pa se razbeže. Spori, a misle kako su brzi, u svojoj zlobi miševi trunu...Neko je rođen samo da mrzi. A neko rođen da nosi krunu.