Hebote nekad malo stanem i kontam da je ovaj nas dunjaluk bas nekako bizaran. Zivimo u potpunom mraku i praznini na nekakvom lebdecem klikeru koji se krece nevjerovatnom brzinom, s nicim drugim u blizini. Jos smo kao planeta toliko mali prema drugim planetama i zvijezdama. Postoje zvijezde toliko velike da je samo sunce za njih doslovno kao zrno pijeska prema Zemlji. Da ne spominjem velicine galaksija, pa skupine galaksija, pa skupine skupina galaksija.. Zaboli me glava.