Za vrijeme osmanske drzave sultani i dobri ljudi su otplacivali dugove siromasnima. Dio i nase tradicije je bio takav da su begovske porodice placale dugove za bajrame siromasnim porodicama, takav je adet bio da su se svi pomagali. Danas ako meni nije dobro nece biti ni komsiji. A to ne valja.
Nasa vjera nam nalaze da pomazemo siromasnim pa kako bilo, i kaze se da kad se daje da ne zna lijeva ruka koliko je dala desna. Onih 10 maraka nece te osiromasiti a ni obogatiti a nekome ce znaciti puno. Ostao je adet da se pomaze samo uz Ramazan a trebali bi svaki dan. Pomozite onima koji nemaju, to je odlika pravih vjernika.
Kakve bajke za malu djecu. Ti sultani su svoju bracu ubijali da ih neko slucajno ne bi ugrozio. Merhamet Bosnjaka, hrabrost Srba i kultura Hrvata su bajke na istom nivou. Ljubav prema Turcima na ovim prostorima je samo rezultat nedostatka obrazovanja.
Istina da je u sultanatu bilo svega to se ne spori. Ali u ne tako davnoj proslosti postojao je sultan po imenu Abdulhamid, postoje jasni dokazi spisi sve ono sto dokazuje kakav je taj sultan bio. Naravno da je bilo svakakavih ali eto on je primjer nad primjerima. Taj merhamet Bosnjaka se dokazao i pokazao kad smo svi svjedoci bili tome u zadnjem ratu. Ne bih bas rekao da je nedostatak obrazovanja upitanju, prije da je tvoja mrznja prema njima nicim izazvana.