Jedino je takvim, račvastim jezikom moguće objasniti činjenicu da jedan, recimo, Peđa Kojović, istovremeno vodi pravi mali krstaški rat protiv SDA i stupa u koaliciju sa onim najgorim što je od te stranke tokom godina otpalo, sa sumanutim populizmom Elmedina Konakovića i Fahrudina Radončića, iza kojeg ne stoji nikakav racionalan politički program, već je tu riječ o običnom kameleonskom prilagođavanju na situaciju.
To ne treba da čudi, jer je i u Kojovićevoj i u Konakovićevoj i u Radončićevoj, pa i u svijesti ostalih učesnika u ovim razgovorima, politika svedena na kameleonski poriv da se dobije svoje mjesto na grani, odakle će palacati svojim jezicima i loviti mušice koje letuckaju unaokolo.