Jedan ribar je 4. aprila 1999. godine u Dunavu kod sela Tekija u istočnoj Srbiji otkrio nešto jezivo - kamion hladnjača, gurnut u reku, isplivao je na površinu vode. Kamion nije imao registarske tablice, već samo natpis na vratima koji je ukazivao na to da pripada "PIK Progresu", eksportnoj klanici iz Prizrena.
Ronilac koji je otišao da istraži lice mesta utvrdio je da u kamionu nije bilo vozača, a da je na papučicu za gas bio postavljen kamen. Kriminalistički tehničar iz Kladova Boško Radojković i njegov pretpostavljeni Milan Stevanović prvobitno su mislili da je reč o nekakvoj nesreći.
U hladnjači su se nalazila tela 86 Albanaca, ubijenih 1999. godine u vojnim i policijskim akcijama srpskih snaga, koje je naredio tadašnji predsednik Jugoslavije, Slobodan Milošević. U više nego traljavom pokušaju da se uklone tragovi zločina, tela su bačena u Dunav.
Prvobitan plan lokalne policije i pripadnika državne bezbednosti bio je da ceo događaj zataškaju, pa su prefarbali natpise na vratima hladnjače i stavili srpske tablice.
"Ja sam predložio da se pripremi jedna priča za javnost, da se radi o leševima - Kurdima, da je kamion sleteo nakon pucanja od strane nekog vojnika“, rekao je Radojković.
"Uočeno je tada da je među leševima bio i leš dečaka od pet-šest godina i devojčice od sedam-osam godina, kao i leš dečaka od 18-20 godina, vezanih ruku otpozadi sa prostrelnom ranom u predelu srca", izjavio je Radojković.