Ja ne sumnjam da su to naj, naj, studenti, sa najboljeim ocjenama, prosjecima , srebrnim i zlatnim značkama ali kad ''uđu'' u ordinaciju vidim koliko malo znaju, koliko su nevoljni da uče, da napreduju, usavršavaju se. Prestanu razmišljati o bolesniku/pacijentu jel tada uglavnom razmišljaju o: ''elitnoj specijalizaciji'', zapošljavnju na klinikama, univerzitetu, o vlastitom bogastvu kao mjerilu njihove uspješnosti. Hipokrat? Hipokrat ostaje na papiru.