Ispovjest jednog starijeg gradjanina Sarajeva i njegovi pogledi na fudbalski i uopste zivot u Sarajevu:
"Nas fudbal me, nekad, k'o djecaka zanimao. Dijete s Bjelava. Rezon je otici prvo na Kosevo. Daleko Grbavica. Sarajevo igra s Hajdukom. Ja s ocem usred navijaca Sarajeva, sto podvikuju:"Hajde,hajde Lito. .dodaj mu Lito, ma dodaj mu. .tooooo Slino. .tooo Slino, Slino majstore. bravo Ovane, Ovan - je - pravi. .Glavaneee, Glavaneeee. . Prdo bolan, pazi..Prdo joooj. .Prljaca, Prljaca. .
Dobro, nadimci, raja k'o raja (u nadimku uvijek cuci istina), al'
kad cuh slino i prdo. .Ma sta je ovo, ko su ovi..sta ovo ovi vicu.Zavikase i ime kluba. "Srjvo. .klap klap. .klap klap klap..SRJVO. ." Ja sam bio odgojeno dijete. Guvernanta ce me sve ispitati kad se vratim s utakmice; sta sam cuo,
vidio. . sta valja, a sta ne valja. .
Nekako se i ta utakmica zavrsi. One novine na kojima su sjedili zapalise na hipten hrpa. Otac me pribio uz sebe i probijamo se nekako.Dok izadjosmo i mrak pade. Vracamo se kuci kroz jedno
groblje, pa ispod mrtvacnice, pored abortane, pa pokraj drugog groblja, ja oca steg'o za ruku i dajem sebi obecanje: "Ko me vidi na ovu stranu da idem nek' me kamenom u ledja spuca".
Jednog lijepog,suncanog dana, iskradem se iz svoje basce i odem na Grbavicu. Nebo vedro, boja mora ( a ja vec bio u Zelenici, obozavam more).Navijaci grupisani: "Mi smo Zeljini - Zeljo je nas"! Uvucem se u grupu i udjem s njima na
stadion. Zeljo - Partizan.Vec na zagrijavanju krenu pjevanje uz melodiju "Na lijepom plavom Dunavu" u kojoj
se izdizase nadimak Straus. Skuzih oviseg igraca plave kose, s brojem 8 na ledjima, kako uz pjesmu navijaca, u ritmu Waltza, radi s loptom sto hoce.
Nesto kasnije je dao i dva gola Soskicu.Pjesma se orila "Kad masina tvoja
krene". Prodje i Ciro iznad stadiona, pritisnu sirenu. .huu huu. ."dvaput, jer Zeljo dva gola dao, rece neko iz publike".
Meni srce lupa ko Cirin stroj, ja vec procitao "Skitnice" od JackLondona; miris tracnica, pragova i
pare mi u nozdrvama.
Aksam se nekako lagano spustao na grad. Krenuh uz Miljacku, alejom, kraj Insituta hemije i matematike, pored Zemaljskog muzeja, Filozofskog fakulteta, bulevarom B.Kidrica, pokraj Higijenskog zavoda, jednog bioskopa, drugog, treceg. .
Titovom ulicom, uz jorgovanom okiceni Dzidzikovac i rahat stigoh u svoju bascu na pocetku Bjelava.Nikakvih vise nedoumica nisam imao, a guvernanti sam oci suzama napunio, pisuci zadacu na temu "Moj najljepsi dan" Vjerovatnoju je dojmio moj opis plavog neba. .ko zna?"