Ponosan sam što sam živio u jednoj zemlji, koja je mogla biti i bila dom svim njenim narodima, ponosan sam i sada na dobre ljude iz ostataka tog "carstva" koji su čovječni i koji imaju empatiju za drugo biće izvan vlastith krugova postojanja, a opet povezani kroz osjećaj da je zlo uvijek zlo, i želja za pravom uvijek i svugdje ista. I da je u centru naših vlastith svemira, prvi uvijek samo čovjek, pojedinac kojem sistem ne garantuje slobodu, uzima sreću i ovo najvrednije..
a jesi li ponosan na cinjenicu da su srbi stvorili tu zemlju a onda 80 godina poslije slovenci,hrvati i bosnjaci i siptari proglasise srbe nepostojecim u toj drzavi a negdje postadose nacionalne manjine....ocistise srbe iz tih drzava,uzese ima imovinu istjerase iz stanova i kuca,otjerase sa posla..jel to ta drzava o kojoj mastas?.....
Svaka čast Zagrebu, mom Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjaluci i svim ljudima u svim mjestima, koji u svojim dušama osjećaju gorčinu, tugu i empatiju za ugašenim životima nevinih, odakle god dolazili. Naučili smo odavno, da smo onima koji nas prozivaju, obilježavaju, i nazivaju nečistima i nostalgičarima, iako posve goloruki, za njih najopasniji neprijatelji, jer nas ujedinjuje ljubav prema bližnjem, čovječnost i pronalaženje ljudskog u onom drugom.
Prikaži sve komentare (139)