Jedan od tih 250000 je i mladi Dzikan koji me sluzio prosloga ljeta na Bledu. Tih, crnomanjast pa ne znas jel turcin ili rumun, povijene kicme, uljudan (na silu, ali ipak uljudan), savjesno je obavljao svoj posao, pa sam mu jednom prilikom ostavio pola ojra baksisa. Sreca na njegovom licu se mogla porediti sa srecom na licu njegovog oca kad je devedesetih trgao klozetske solje iz porusenih bosnjackih kuca.