Jednostavno, više nisam optimista. Bio sam, ali više nisam. Sve manje vjerujem da se stanje može popraviti. Pošto svaki građanin ove zemlje, provodi sate čekajući liječnika, da ovjeri već ovjereni papir, da dokaže da je sin svoga oca i otac svoga sina, ... osječam se kao u čekaonici, da konačno negdje odem i konačno nešto započnem. Nemam više snage ni da čitam, ni da razmišljam. Umoran sam od ovog društva i države.