Moji roditelji su donirali svoju predratnu novu Dvicu dobrinjskoj bolnici. Bio je sav izrešetan od gelera jer je bio parkiran u ulici Danka Mitrova (sadašnja Salke Lagumdžije). Kad ga je bolnica preuzela, limari se založili, ofarbali ga, pa čak su našli i nova stakla! Vozač je onda dolazio kod nas redovno a ja crtao na ljepljivim papirima ljiljane i on ih ljepio po haubi i vratima. Taj TASov teget plavi ljepotan je prevozio ranjenike na Koševo do samog kraja rata.