Koji paradoks, u gradu benzinskih pumpi i prostorne anarhije, koji se sa aspekta prostornog uređenja sistematski uništava, organizuje se jedna ovakva manifestacija. "Promišljanje paradigmi"? Jedina paradigma u sarajevskoj arhitekturi je da moraš imati pare i možeš graditi šta hoćeš i gdje hoćeš. Volio bih da o ovome pričaju okupljeni i daju svoje mišljenje.