Boze kakvi smo mi to ljudi? Ili, bolje receno, neljudi. Covjek se utopio, a mi se nasladjujemo i vjezbamo nas bolesni humor, onako cisto da nam ne zakrzlja. Zasto? Zar minimum ljudskosti ne nalaze da barem sutimo? Sta god bili njegovi razlozi zasto je stigao ovdje, opravdani ili manje opravdani, i on je necije djete, neciji brat, neciji prijatelj.... i mozda je bio bolji covjek od svih nas ovdje, ovako arogantnih i lisenih svakog ljudskog suosjecanja i dostojanstva.