Dugo se bavim trcanjem, sjecam se pocetkom 2000-ih kad sam ja trcao vilsonovim da su me ljudi u cudu gledali, a danas svi trce i to mi je drago, medjutim smeta mi sto je danas trcanje postalo i pomodarstvo, na facama ovih trkaca se vidi da su to vecinom snobovi iz osiguravajucih kuca, farmaceuti, bankari... obican covjek kad bi ovdje dosao da trci u nekoj jeftinijoj garderobi, bez fitness narukvice ili sata i ovih ostalih fensi rekvizita, osjecao bi se kao krme u teheranu.