Proslog ljeta na Bledu sluzio me jedan slican ovom sa slike, vrlo vrijedan, tih, pogrbljen, vidim mu na bedzu ime Mitar. Slucajno mu ispade neki komad paira iz dzepa dok nam je donosio sampanjac. Taj papir je bio nedovrseno pismo sto je Mitar pisao materi, pretvarajuci se da pise sa fronta iz Ukrajine.
Kad mu pokazah pismo on samo pade na koljena, zajeca a ja mu blagim glasom rekoh: bolje ti je u Sloveniji cijeli zivot biti konobar nego kod kuce cijeli zivot bit dzika. On me poljubi u ruku onim uplakanim usnama, a ja mu velikodusno ostavih euro baksisa.