Na Čaršiji odavno rahata nema. Ni kahva se više sabahildenska ne može s mirom popiti, Arapi uokolo zauzeli sve živo, prođem mojom Ćaršijom i kahvu popijem negdje puno dalje i onu štampu pročitam, bez srkleta i sa jaranicama se isprićam u tišini nekog kafića u kojeg ranije ne bih svratka ni u bunilu... E moj Grade šta nam evo rade...