Licno znam vecinu sticenika vec par decenija i ta djeca nikad ali nikad nisu bila gladna, cak ni u doba rata. Uvijek se pazilo na njihovu odjecu, obucu, hranu cak i druge stvari kao sto su cigarete za one starije koji puse ili higijenski pribor. Djevojcicama koje stanuju u zavodu nije cak nikad zafalila ni gumica za kosu! Pa samo ih obidjite i vidjet cete da su to djeca i odrasli, uvijek nasmijani i zadovoljni. Radnici i osoblje zavoda imaju srca ko planina.